Jadranovo. Mjesto za koje su do posljednjih nekoliko godina uglavnom znali samo mještani, stanovnici Kvarnera, vikendaši iz Zagreba te neki strani turisti kojima je među bespućem smještaja zapeo za oko neki zgodni apartman baš ovdje. Ipak, ključna je rečenica do posljednjih nekoliko godina, jer se Jadranovo uređenjem i izgradnjom nove gradske plaže, jednako kao i marine – prilično promijenilo. Bolje ili gore, nezahvalno je govoriti. Jer evo, nekad bih se veselio otvorenju novog beach bara gdje će se dobro zabavljati, ali prolaskom godina i roditeljstvom, to mi je postalo nebitno i vidim samo kako će beach bar generirati još veću gužvu.
Osobno, zahvaljujući boljoj polovici, ovdje provodim dio godine (i posebno ljeta) od 2011. godine. Sjećam se da sam prvi put ikad, u Jadranovo došao u srcu sezone, a mjesta za parkiranje bilo je više no dovoljno. Vidjelo se da ima turista, no dobar dio njih činili su ljudi s kontinenta Lijepe Naše, uzevši u obzir da je ovo jedno od najbližih "morskih" mjesta od Zagreba. Matematika je jednostavna – od Lučkog do Jadranova treba tek oko sat i pol, pa nije ni čudo da su mnogi Zagrepčani vremenom ovdje izgradili vikendice ili uložili u apartmane.
A danas? Danas kad dođeš u srcu sezone parkinga nema ni za lijek, auti su nagruvani, gužve goleme. Napravljena je i sasvim solidno velika marina, ali njenu izgradnju nisu popratili odgovarajući parkirni kapaciteti. Uređena je i plaža (ima li netko da nije vidio fotografiju ljuljačke u moru na društvenim mrežama), pa je Jadranovo postalo još popularnije – ali je i dalje ostao prisutan problem traženja mjesta pod suncem. Nekad si na plaži mjesto našao bez problems, danas to nije slučaj.
S obzirom kako srpanj i kolovoz vrve gostima, radije za dolazak ovdje, kad god je moguće, biram lipanj ili rujan. Dani su i tad dovoljno dugi i lijepi, a gužve znatno manje. I tad već, odnosno još - rade kafići poput Tropica i Bisera (potonji radi cijele godine), a može se nešto pojesti u Grabrovoj, Feralu ili Da Ninu. Obično biram Tropico zbog blizine, kao i simpatičnih i uvijek uslužnih vlasnika. A kad već spominjem mjesece za dolazak, volim ovdje svratiti i zimi ili na proljeće, jer gledati bonacu i uživati u sunčanom zimskom danu bez prometa je neprocjenjivo.
Jadranovo inače nije veliko, van sezone broji oko tisuću duša, a sve važnije stvari stanovnici obavljaju u Crikvenici, koja se nalazi tek desetak kilometara južnije. Blizu je i Rijeka – dvadesetak kilometara sjevernije, a odmah pred nosom je i Krk. Nekad je ovo bilo malo ribarsko mjesto, a danas je turizam u punom zamahu, kao uostalom i svugdje na Jadranu.
O ribarskoj tradiciji svjedoči i Kućica od ribari smještena u uvali Perčin, koja je nedavno obnovljena zbog želje da se oda počast ribarima ovog kraja. Odmah kraj nje, nad uvalu se nadvisuje impresivna tunera, odnosno promatračnica s ljestvama. Ona se gradila u vis, ukoso, s namjerom da se kako joj i samo ime govori – prati kretanje tune.
U svakom slučaju, ako tražite vikend destinaciju, Jadranovo je dobra ideja – ali ponajprije u lipnju i rujnu, kad se ne morate boriti za koji kvadrat površine za postavljanje ručnika i mučiti s parkingom. Isplati se doći i na proljeće, posebno ako želite malu djecu dovesti na svježi morski zrak, a s obzirom na blage zime, nemojte se bojati izleta i u prosincu.
Najbolje čuvana tajna Kvarnera: Otok tirkiznog mora i filmskih zalaza na kojem kuglica sladoleda košta manje nego na kopnu
