Vraćam se u Bangkok da se pozdravim s prijateljima, odsjedam par dana u najkul hostelu na svijetu gdje se vec dobro poznajem s vlasnikom, dobivam sick ass popust i nastavljam dalje prema Sjeveru – točnije, gradiću Chiang Mai. Sam put do grada pretvorio se u katastrofu. Autobus je bio popunjen za manje od 10 minuta, i naravno, pošto su se Tajlanđani kao i obično malo prebrojali, bukirali su više mjesta nego što ih autobus ima. Slijedi priča da je drugi autobus u kvaru i da treba čekati neko vrijeme do dolaska novog. „Neko vrijeme“ pretvorilo se u šest sati. Konstantno „apdejtanje“ – 20 more minutes! Konačno stiže i naš autobus... Manji je i izgleda udobno, mada ni onaj nije bio loš. Tajland je u trendu s kvalitetom i dizajnom autobusa.
Umirem od umora i tonem u san. Budim se u Chiang Maiju, prespavao sam cijeli put, kao i skori sudar. Vozač je imao rok da nas „dostavi“ u Chiang Mai, pa pošto je autobus debelo kasnio, vozač je jurio 170 km/h, počelo je naglo kočenje, i skoro je došlo prekretanja autobusa i odvratnog sudara. Nekolicina backpackera je nakon skorog incidenta napustila autobus glasno se svađajući s vozačem. Dok ja – još spavam. Ovo su svjedočenja ljudi s kojima putujem.
Stižemo u Chiang Mai, „mali“ grad na samom sjeveru Tajlanda. Gradić stvarno nudi raznolik broj različitih ljudi. Od trekkera pa sve do hipija. Grad divnih hramova odiše onim pravim tajlandskim štihom, za razliku od Bangkoka koji je prerazvijen. Makar ima i on debeli broj prekrasnih građevina. Čuli smo da je super rentanje skutera i da su ceste fine – pa smo probali. I ubrzo požalili... Krivo skretanje odvelo nas je na autocestu s 4 trake. Doma mi je katastrofa voziti na više od 3, a kamoli sad kad su 4, i još k tome pune prometa, opasnog prometa... Nekako uspijemo – jedva jedvice, pronaći izlaz i nakon 3 sata gubljenja po krcatoj cesti stižemo natrag do hostela. Bad idea.
Grad je pun klinaca i studenata. Fora je gledati klince nakon završetka nastave kako bezbrižno koračaju prometom i uživaju u uličnoj hrani koja je dostupna samo prije ili poslije nastave. Tempirali smo jedan takav događaj, i ubrzo se našli u moru klinaca oko jednog štanda. Riječ je bilo o – ne baš tajlandskoj kuhinji, ali – chicken nuggets, spremljeni na tajlandski način. Domaće bijelo pileće meso koje je pohano s lemongrassom i chillijem. Za 5 komada odvajate 8 kuna. 3 do 4 puta manje nego u McDonaldsu – a kvaliteta je neusporediva. Klinci se ubijaju s ovim – zajedno s nama. Bili smo sretni što imamo prilike vidjeti nešto što se dešava samo jedan put godišnje. Festival lanterni. Održava se diljem cijele Azije, ali Chiang Mai ima najveći. To je festival u kojem se budisti riješavaju svih zlih i neželjenih misli i stvari. Svaka lanterna ponese komad i osvjetljava nebo. Najveće puštanje lanterna se održava na Ching Mai veleučilištu gdje budistički svećenici puštaju na tisuće lanterni u nebo. Koji doživljaj – zamišljate da su zvijezde bliže i da ih je još više. I mi smo poslali lošu karmu u nebo – nadam se da šljaka.
Grad ima još jednu jaku točku - noćni bazar, tržnice blisko-istočnjačkog oblika. Koračate dobro osvijetljenom ulicom prepunom štandova na kojima se prodaje sve, od street fooda pa sve do gaća. Super za šetanje i razgledavanje noćnog života.
Jug i Sjever totalno su različiti. Dok se na Jug odlazi s namjerom da se divlja, na sjever odlaze malo opušteniji ljudi koji LDS i MDMA mijenjaju običnim jointom. Pick your poison! A ja, nažalost, završavam svoju avanturu u Tajlandu. Prošlo je gotovo 100 dana odkad sam na putu, a to znači da je moja tura po Jugoistočnoj Aziji - završila. Svaka zemlja je posebno očaravajuća. Ako putujete, obratite pažnju više na ljude nego beton. Ljudi imaju dušu i oni pričaju priču mjesta u kojem se nalazite. Kina, Vijetnam, Kambodža, Tajland – čarobne su zemlje sa čarobnim ljudima.
Sjedim na aerodromu i čekam avion koji me vodi do novog kulturnog šoka. Iz Bangkoka letim u Delhi, sat vremena čekam drugi avion – pa pravac Nepal. Točnije – Kathmandu. Da, čeka me put za Kathmandu. Guštajte...
