Galerija
Divljina Kirgistana privlači avanturiste iz cijelog svijeta koji kreću u otkrivanje remek-djela prirode, ali i ljudskih ruku. Jedno od mističnih mjesta koje izaziva pozornost je nekadašnje svratište za karavane koje su se kretale legendarnim Putem svile - Tash Rabat, smješten na 3200 metara visine, nedaleko od kineske granice.
Slikovita građevina utisnuta u dolini brdovitog krajolika nekoć je služila kao prenoćište i utočište u za putnike i njihove životinje kojima se nije bilo lako kretati negostoljubivim krajem gdje razbojnici nisu bili rijetkost. Oni koji su stigli do Tash Rabata prešli su opasni prijelaz Torugart i zastali kako bi vratili snagu za sljedeći dio puta koji vodi kroz planine Tian Shan.
I danas pristup do Tash Rabata osam mjeseci godišnje otežava snijeg koji blokira cestu s najbližim gradom At-Bashijem. Lavine, visinska bolest, potresi i poplave nisu iznimke nego pravila koja potvrđuju rizik putovanja. Stoga se putnicima ne preporučuje kretati u obilazak bez lokalnog vodiča. Zbog nepredvidljivih vremenskih neprilika kamp s jurtama u blizini služi kao utočište zbog čega nitko ondje ne želi završiti neplanirano.
Oni koji su odsjeli u kampu kažu kako je lokacija idealna za istraživanje nekadašnjeg Puta svile na konjima koji se mogu unajmiti, ali i kušanje lokalne hrane koju pripremaju vlasnici. Nestvarno sjajno zvjezdano nebo i mir koji ondje vlada ne mogu se opisati riječima.
Lokalni izvori kažu da Tash Rabat, odnosno kamena tvrđava potječe iz 15. stoljeća, iako postoje podaci da je još starija, izgrađena na temeljima kršćanskog samostana iz 10. stoljeća.
Bilo kako bilo, povjesničari se slažu da je u jednom trenutku Tash Rabat imao značajnu političku i trgovačku ulogu na Putu svile jer bilo je potrebno puno rada i dobara za njegovu izgradnju.
Gostionica iz 15. stoljeća obnovljena je u sovjetsko doba, ali još uvijek izgleda nedovršeno. Prema legendi razlog tome su nesuglasice između oca i sina koji su gradili Tash Rabat. U trenutku kad je trebalo dići kupolu sin se zaljubio u djevojku koja se našla na putu i odlučio poći s njom, ostavivši oca neka se snalazi sam. Danas se unutar građevine nema mnogo toga za vidjeti, osim mračnih i vlažnih hodnika, bunara i tamnice koja ledi krv u žilama.
Dom 40 tisuća ljudskih kostura: Crkva "od kostiju" za čije fotografiranje morate tražiti dozvolu
