Na prvu ne zvuči kao ništa neviđeno: večernja šetnja. No, u Albaniji je ona ritual toliko poseban i bogat značenjem da nosi svoje ime – xhiro, što u prijevodu doslovno znači „šetnja“ a čita se „điro“. Kao što i kod nas postoji izraz „poći u đir“.
Šetnja uoči zalaska sunca ili nakon zalaska društvena je aktivnost začeta u posebnim okolnostima. Kada bismo se vratili nekoliko desetljeća unatrag, u zatvorenu, komunističku Albaniju koja je bila odsječena od svijeta, shvatili bismo značaj večernje šetnje.
Izlasci u klubove, kino i restorane tada nisu bili dostupni velikom broju osiromašenih stanovnika, pa im stoga nije preostalo mnogo drugih aktivnosti osim – lutanja. Jer xhiro upravo to i jest, šetnja bez nekog konkretnog cilja, šetnja radi same šetnje i druženja.
Neki tvrde kako je besciljno lutanje starije od komunističkog režima, te da ima više veze s društvenim umrežavanjem za koje su šetnje služile nekad, naročito u ruralnim dijelovima kada je postojala samo jedna točka u mjestu kojoj su svi gravitirali.
James Leithart, Youtuber koji je snimio i cijeli video posvećen samo ovom naizgled običnom fenomenu, ispričao je da postoje i neka nepisana pravila. Različite skupine kao da su podijeljene nevidljivom rukom i šeću različitim zonama. Uz stazu oko jezera ili parkova obično šeću obitelji s djecom, romantične promenade obično se drže mlađi zaljubljeni parovi, a cestama koje se nekad zatvore za promet ljeti ili u večernjim satima obično kruže grupe djevojaka ili muškaraca koji izlaze da bi se proveli ili eventualno bili zapaženi. „Čini se kao generalizacija, ali nakon što sam to uočio, provjerio sam s lokalnim stanovnicima i moje sumnje su potvrđene“, komentirao je James.
Njihov zaključak bio je da su šetnje stariji ekvivalent „scrollanju“ po društvenim mrežama na kojima promatramo druge ljude, komentiramo ih, a ako nam se svide – možda im se i obratimo.
Na prvu ne zvuči kao ništa neviđeno, samo večernja šetnja. No, u vremenima kada nas gutaju tehnologija i komfor unutar četiri zida, naizgled obična aktivnost donosi neki dašak osvježenja i duh „normalnijih“ vremena kada smo – barem fizički – bili bliži jedni drugima. Stoga, ako krenete u Albaniju, poslušajte savjet domaćina koji će vam reći da je najljepša i najjeftinija aktivnost upravo to: xhiro.
"Naša kuća pripada Bogu i gostima": Albanski kodeks koji je spasio Židove u mračnim vremenima
