Galerija
Kiki Šivak, poznatiji kao Batica je strah i trepet klinaca kojima 21 godinu neumorno predaje geografiju, kao i ultramaratonac što u trkaćem CV-ju ima 70 (!) ultri.
Velebit 140 km završio je kao prvi trkač koji ga je odradio ispod 30 sati. Prije nekog vremena nareckao je 207 osvajanja Sljemena u samo jednoj godini - brojka koju mnogi ne odrade u cijelom životu.
U svojim je krugovima Šivak poznat i kao sportaš kojem je draže potrošiti lovu na dobre tenisice nego na mobitel s kojim može opaliti selfie, kvizaš sa zavidnim znanjem trivije kojim se okušao i na telki, te zadnje, ali ne i manje važno - nepopravljivi motivator polaznica (i ponekog polaznika) u jedinoj hrvatskoj školi za treking. Nakon što smo se upoznali, idemo u planine.
"Kad je naša domovina u pitanju, pet planinskih destinacija je malo jer mi ih uistinu, na tako malom prostoru, imamo bezbroj. Ne želim ih ni nabrajati jer ako jednu zaboravim, sjetit će je se netko drugi i eto problema („Glupane, zašto nisi spomenuo Klek?!?“). Ako vas ovaj tekst ponuka da posjetite bilo koju od navedenih ili nenavedenih, ja zadovoljan. Lijepo se imajte, uživajte u planini i ostanite odgovorni :D
Ne, ne mislim na maske i novo nenormalno, nego pazite na sebe gore, šifra 112!", kaže Šivak i dodaje kako nitko ne očekuje da ih „zbavite“ odjednom, u jednom ljetu, čak nije nužno da bilo koju od njih odradite baš sada jer to su bezvremenska odredišta koja nemaju rok trajanja i koja vas čekaju bilo kada poželite otići onamo, sutra, prekosutra ili za dvadeset ljeta… Ili zima…
"Ali ipak bolje ljeto kao bijeg od ljetnih vrućina, a neke od njih su i preopasne zimi, no opreza uvijek treba biti, čak i ljeti, uostalom, ponovo je nestao turist na Biokovu.
Iako, naravno, u našim trail/treking krugovima najbitniji su rekordi i sigurno ima onih koji bi to riješili u nekoliko dana, bez obzira na međusobne udaljenosti tih pet odredišta, ali ovo ipak pišemo za, jel'te, normalne ljude", napominje ultramaratonac.
Sveto brdo, 1753 m n/v, južni Velebit
„Pa dobro, jesi li ti normalan! Tamo nema hlada, kako možeš slati ljude gore u ovo ljetno vrijeme?!?“. E, dragi, zeznuo si se, pitaj prvo, ne napadaj odmah. Predlažem noćni uspon i doček zore na Svetom brdu. Mislim da je dovoljno citirati moju prijateljicu Karmen koja se, evo baš neko jutro, popela gore sa suprugom Nikolom: „Sveto brdo je baš spektakl, da ima miss vrhova, definitivno bi bio pobjednik ili bar prva pratilja! A i put do tamo je bajka!“
No, da vas ovo „Karmen i suprug Nikola“ ne bi zavaralo jer meni malo zvuči kao da se radi o sredovječnom bračnom paru van forme, baš naprotiv, njih dvoje su u životnoj formi. A vi uvijek možete večer prije došetati do skloništa na Ivinim vodicama ili Vlaškom gradu, tamo prespavati i krenuti gore pred jutro. Ako imate dobar terenac, možete i automobilom do Libinja, odakle do Vlaškog grada ima oko sat vremena laganog uspona do Vlaškog grada. Zahvaljivat ćete mi u zoru!
Sniježnica, Sv. Ilija, 1234 m n/v
„Mooooolim?!? Pa gdje je sad to i što je to uopće?“ Mda… Vrh koji se rijetko spominje, a još rjeđe penje :). Najjužnija hrvatska planina i najjužniji hrvatski vrh, tek nešto sjevernije od Prevlake i rta Oštra, a zovu ga i najvišim konavoskim vrhom. Ako se nalazite na odmoru u južnom dijelu Hrvatske (povratne karte za Dubrovnik su sada prilično jeftine) i volite hodati, nemojte propustiti skinuti ovaj skalp. Možete krenuti od početka staze u samom Konavoskom polju, selo Mihanići, ili se odvezite do sela Kuna Konavoska i prepolovite uspon ako je baš prevruće. Na vrhu ne propustite zazvoniti! „O čemu se radi?“ Vidjet ćete.
Ako vam je dosadilo kupanje, prženje na plaži, surfanje, daskanje, skidžetanje, pedaliranje, skakanje i sjedenje po plažnim birtijama, a nalazite se bilo gdje na sjevernom Jadranu, uključujući bilo koji dio Istre, pritom volite hodati, pače i lijepe poglede, ovo je vaša top i tenk destinacija istovremeno. A prilaza vrhu imate doslovno tonu. Navest ću samo neke.
Meni najatraktivniji je uspon od samog mora, iz kampa u Medveji, dakle, od nule do 1396 metara, a ako se popnete na samu kulu koja se nalazi na vrhu, bit će i 1400 metara visinske razlike. Na tom usponu pred vama će se izmijeniti toliko različitih krajolika, što ovu stazu čini jednom od najatraktivnijih kod nas. Ali ako vas plaši i pati toliko visine, autom možete do Lovranjske Drage, Poklona, Male Učke, čak i do samog vrha. Tako ćete skratiti uspon, a pogled od 360 stupnjeva (more, Velebit, Istra, Venecija, Alpe…) neće biti ništa manje atraktivan.
Najviši, a ujedno i najzapadniji vrh nizinske Hrvatske. Prilično je udaljen pa se relativno rijetko posjećuje, a vole ga biciklisti jer je lako dostupan tim prijevoznim sredstvom. Planinari najšešće polaze iz „glavnog grada“ Žumberka – Sošica, a kad ste već tamo, vrlo su blizu Jazovka (ako želite dašak naše nesretne povijesti) i slap Sopot, jedan od najatraktivnijih u Hrvatskoj – oboje možete odraditi prilikom uspona, jednim putem gore, drugim dolje. Staza dobrim dijelom ide upravo granicom između Hrvatske i Slovenije pa nije rijetkost da se i uđe koji kilometar u Sloveniju, no to nije nikakav problem, nema gore ni policije niti graničara.
Zbuniti vas mogu natpisi „Trdinov vrh“, ali tako Slovenci zovu Svetu Geru, dakle, na dobrom ste putu. Na vrhu neće izostati lijep pogled na Deželu, okrepčevalnica (primaju kune), u vidu kamp kućice te čak dvije kapelice, jedna hrvatska, druga slovenska, a obje – katoličke… Također ne propustite zazvoniti…
Slavonske gore nisu toliko visoke, ali također predstavljaju spas od ljetnih vrućina u vidu prekrasnih šuma. Elem, ako boravite u istočnom dijelu Hrvatske, Krndija i obližnji Papuk pravo su veselje za svakoga tko se tamo nađe. Bezbroj pitomih staza i puno hlada pružit će vam sve ono što očekujete od boravka u prirodi. Cestovnih prilaza također imate bezbroj i zato nemojte zaobilaziti ovo odredište, neće vam biti žao.
Ako nemate ekipu s kojom biste landrali po planinama kliknite na video i provjerite kako izgledaju izleti sa Zagrebačkom treking školom - upisi su na jesen.
