Kada je naš dragi Marko prije dvije godine, na jednom od svojih brojnih putovanja, posjetio London, morao je i isprobati delicije koje "priprema" Jamie Oliver u svom londonskom restoranu Jamie's Italian, koji se smjestio u Covent Gardenu. Naravno da nije mislio kako će mu Jamie osobno kuhati i nuditi mu da kuša tjesteninu direktno iz tave ili ga hraniti vilicom, kako to voli raditi u svojim emisijama, ali ga je razočarao "franšizni" pristup, unificirana jela i promet kao na traci. Biznis je biznis, zna to i Jamie, pa je tako Goli kuhar pokušao stvoriti efikasan lanac koji će kao u fast foodu izbacivati jela, uz doživljaj restorana i dojam da ste jeli nešto što je Jamie skuhao za vas.
Malo podsjeća na domaću turističku sezonu, ali ipak je bilo svjetlosnim godinama udaljeno od toga jer u Londonu se spačke i naplaćivanje rezanja pizze ne opraštaju tako lako, a i Jamiejeva reputacija bila je u igri... Bio je to dobro organiziran restoran, o čemu je pisao i Marko, a o razlozima zbog kojih su restorani Jamie's Italina propali kratko smo pisali jučer.
Sigurni smo da je mnogo faktora u igri, kao i problemi s Brexitom, odnosno Jamiejeva najava da će zatvoriti restorane jer će se izlaskom iz EU-a povećati cijena proizvoda koje uvozi iz Italije, koje Marko Tarandek također spominjao u svom članku, ali mi smo najviše za opciju koja se da iščitati iz Markova teksta, a to je da je to bio OK restoran, koji privlači svojim imenom, dobro organiziran, ali da hrana nije ništa posebno.
"Restoran sam po sebi nije posebno velik. Moja je slobodna procjena da u njega može stati oko 70 ljudi, ali zato je svaki dio prostora savršeno iskorišten. Mnogima se to neće svidjeti jer vam je susjedni stol doslovno pod desnim laktom, ali to je koncept koji funkcionira u tako velikim gradovima i ljude previše ne muči što drugi mogu čuti njihov razgovor. Odmah nakon što smo sjeli za stol, primijetio sam velik broj konobara koji rade u restoranu. Uspio sam ih izbrojiti, njih 7 plus momak na šanku koji je pripremao piće i prao čaše. Za mene je to zavidan broj djelatnika na taj broj gostiju", pisao je Marko.
"Ispostavilo se da je Jamie's Italian jeftiniji od mnogih u Lijepoj Našoj. Svakog radnog dana, u vremenu od 12 do 18 sati, poslužuje se takozvani 'Super Lunch'. U tom vremenu, uz standardnu ponudu a la carte možete birati između ručka od dva ili tri slijeda po cijeni od samo 111, odnosno 128 kuna. Mi smo izabrali super lunch u dva slijeda", naveo je tada Marko ponudu, u kojoj su ga oduševili juha i kruh, koji su možda i podigli ljestvicu jer glavno jelo, kako je pisao, nije nije bilo ništa posebno.
"Za glavno jelo odlučili smo se za domaću tjesteninu. Gennaro's tagliatelle bolognese te Wild Mushroom Cesarecce. Prvo jelo zapravo su široki rezanci, u tradicionalnom bolonjez umaku koji se priprema od najboljeg svinjskog i goveđeg mesa te svježih rajčica. Drugo jelo bilo je svježa tjestenina, nešto u stilu naših šurlica, s umakom od divljih gljiva i vrhnja. Moram priznati da me nijedno od tih jela nije posebno iznenadilo. Istina je da sam imao visoka očekivanja, ali sam pomalo razočaran jednostavnošću umaka u kojima se kupala tjestenina. Bolonjez je bio jednostavan, bez istaknutih okusa mesa, jako sličan onome koji doma pripremamo, što me razočaralo jer sam očekivao nešto po čemu ću ga dugo pamtiti. Očito neću. Umak od divljih gljiva zapravo je običan umak od gljiva i vrhnja, u kojem prevladavaju šampinjoni. Umak sam po sebi ne sadrži ništa što bi ga izdvojilo i učinilo posebnim.
I na kraju, jesam li ostao razočaran? Moram priznati da jesam. Tko je kriv za to? Najvjerojatnije sam kriv ja jer sam došao s pomalo visokim očekivanjima. No to je Jamiejev koncept – jednostavno i brzo."
Ipak, na kraju je Marko preporučio da skoknete do Jamieja, još uvijek možete to najbliže napraviti u Budimpešti, samo mali savjet – malo smanjite očekivanja.
Amerikanci u čudu o Hrvatskoj: "Sve je maleno, hrana je bizarna, a od zahodske mafije imamo traume"
