Galerija
Ne ginete za sarmom i punjenim paprikama? Mislite da su burgeri bili bolji kada su se zvali hamburgeri? Ne pada vam napamet ići u Samobor samo radi toplih kremšnita? Niste jedini. Na domaćim i stranim internetskim stranicama forumaši su se raspisali o precijenjenoj hrani i tvrde da se mnogi gurmani prave da vole neka jela samo zato da bi u društvu ispali znalci. Mahom se radi o popularnim ili skupim jelima, kao što su kamenice i tartufi, ali nađe se i svakodnevnih hitova, poput lubenice ili roštilja.
Da, neki mesojedi ne guštaju u ćevapčićima, niti se klanjaju bureku – i koliko god blasfemično zvučalo, niti pašticada, a niti janjetina im nisu po guštu. Zavirili smo u virtualne i manje virtualne kružoke i ljudima koji vole fino jesti bacili bubu u uho pitanjem: Koju popularnu ili cijenjenu hranu ne volite i zašto?, a u nastavku su odgovori.
- Lubenica mi je kao voda s okusom i hrpa koštica – od nje samo moram na WC. Neki kažu da je osvježavajuća, ali mene ne osvježi.
- Kamenice su čisti mazohizam. Ne razumijem zašto netko želi progutati nešto tako ljigavo, i još za to masno platiti.
- Radila sam u kafiću i mjesecima s oduševljenjem posluživala matcha latte, misleći kako to sigurno ima božanstven okus. Kad sam ga napokon probala – umalo sam sve vratila nakon prvog gutljaja. Imala sam osjećaj kao da pijem tekući špinat. Ali onda sam stavila špinat u blender s bananom i sokom od jabuke – i to mi je bilo ukusnije od matche.
- Roštilj? Nije moj đir. Ili je pun umjetnog okusa, ili soli, ili mi bude previše mastan. Nakon lepinje i roštilja jedino što mogu je popiti sodu-bikarbonu i zaspati.
- Kad sam bila u Rusiji poslužili su mi tost debelo premazan džemom od kupina. Pola sekunde nakon prvog slanog, ribljeg i nesretnog zalogaja shvatila sam da je to zapravo kavijar, koji jednostavno nisam mogla progutati. Nešto najgore što sam probala.
- Janjičarima svaka čast, ali meni to meso nema dobar miris. Nikada me rotacija nije fascinirala, s ražnja bih prije pojela skromno prase, ili pile.
- Jel vi stvarno volite jesti tople kremšnite? Meni su tople bljakaste pa uvijek tražim hladnu. I stvarno su te samoborske već totalno komastične.
- Po mom nekom rezonu burek je masnija varijanta pite. Ne volim ga.
- Oduvijek sam mrzio sushi, ali sam kuhar i imam veliko poštovanje prema sushi majstorima i samoj hrani. Ne mogu si pomoći, ali mrzim taj okus. Imam izuzetno osjetljivo nepce pa ne volim puno jela jer osjetim i najmanje nijanse okusa. To je super kad pokušavam usavršiti okus nečega što kuham, ali ponekad jako loše za uživanje u hrani.
- Nisam do 30 i neke ni probao sarmu jer mi je od mirisa kiselog kupusa zlo. Onda sam jedan dan odlučio – 'ko ga šiša, začepit ću nos i probat, možda ima bolji okus od mirisa. Nema.
- Meso iz sarme je savim pristojno jelo. Sarmu kao kompletnu, ne volim.
- Na pitanje je li mi draža sarma ili punjena paprika, apsolutno mi je svejedno pošto u oba slučaja pojedem samo punjenje, a kupus ili papriku škartiram.
- Ne kužim u čemu je stvar s macaronsima. Jela sam ih kod nas i u Parizu, ali meni je to samo hrpa šećera koja lijepo izgleda.
- Poštujem trud oko pašticade – i mariniranje, i špikanje i vrijeme koje ode na kuhanje, ali nema kemije između mene i tog jela. Niti će ga ikad biti, koliko god se trudila.
- Starbucks mi je oduvijek djelovao više kao statusni klub nego kao mjesto gdje se pije dobra kava. Po meni je to samo slatko mlijeko s tragovima kave – totalno precijenjeno. A sama kava? Ima okus kao da je zagorjela. Uvijek. I da, možda se i previše žalim na cijenu, zbog čega me žena stalno proziva da samo hejtam – i nije da nema pravo. Ali to je samo jedan od mnogih razloga zašto mislim da nije vrijedno pompe.
- Mrzim majonezu. Eto, rekla sam. Slijedi izljev frustracije: majoneza je grozna. I ide mi na živce to što se stavlja u sve živo. Obožavam sendviče od tune, ali uvijek ih pokvare majonezom. Zbog majoneze nikad ne mogu kupiti gotov sendvič ili wrap. Apel odgovornima: Molim vas, prestanite stavljati majonezu u sendviče!
Kviz općeg znanja: Za one koji znaju gotovo sve o gotovo svemu
