Spremanje zimnice možda zvuči kao ozbiljan kulinarski pothvat, ali stvar je vrlo jednostavna ako se držite nekoliko jednostavnih pravila. Naravno, počnite s receptima s kojima ne možete pogriješiti i sigurni smo da ćete sa svakom spremljenom teglicom biti samopouzdaniji i lakše se odlučiti za kompliciranije kombinacije.
Zimnica može biti slatka i slana, sirova ili kuhana, može se kiseliti octom ili sama fermentirati. Detalja i kombinacija ima bezbroj, ali osnove ćete usvojiti odmah. Ovo je pet stvari koje biste trebali imati na umu i prije nego što se upustite u spremanje zimnice, a sigurni smo da ćete ih usvojiti odmah i biti spremni i za veće izazove.
1. Plodovi moraju biti zreli i zdravi
Ako se ne držite ovoga pravila – uzalud vam trud. Voće od kojega kuhate pekmez ili povrće koje kiselite mora biti zrelo ali ne prezrelo, čitavo i ne smije biti trulo ili udareno. Jedan loš plod pokvarit će vam čitavu zimnicu, zato pažljivo pregledajte jedan po jedan. Sve plodove prije spremanja zimnice pažljivo operite i dobro osušite.
2. Sterilizirajte staklenke i pribor
Sterilizirajte pribor koji ćete koristiti i tegle u koje ćete spremati zimnicu. To možete učiniti tako da sve dobro operete deterdžentom i isperete vrelom vodom ili da prokuhate. Naravno, možete koristiti stare tegle, samo ih dobro prokuhajte i osušite u pećnici (na 70 stupnjeva), a bilo bi dobro da poklopce nabavite nove (jer su možda stari oštećeni, a da to i ne vidite), ali ih također obavezno sterilizirajte. Također, dezinficirajte i radnu površinu na kojoj ćete raditi i obavezno dobro operite ruke.
3. Koristite prirodne konzervanse
Sol, šećer i ocat najčešće su korišteni prirodni konzervansi koji se dodaju hrani kako bi se spriječilo njezino kvarenje. Sol i ocat zaslužni su za okus zimnice, ali i onemogućuju aktivnost mikroorganizma.
Prirodni su konzervansi i bosiljak, hren, ružmarin, komorač, lovor, crni papar i češnjak, pa se stavljaju u zimnicu ne samo da joj poboljšaju i obogate okus, već i kako bi uništili bakterije u hrani i spriječili njihov rast.
4. Pasterizacija (ni)je nužna
Kod kuhanih zimnica poput pekmeza pasterizacija nije potrebna ako vruću smjesu odmah ulijete u sterilizirane i vruće staklenke. Tada ih samo zamotajte u debeli ručnik ili krpu i ostavite da se hlade.
Kod zimnica koje se ne kuhaju pasterizacija je nužna, a napravit ćete je zagrijavanjem napunjenih staklenki. Temperatura će ovisiti o kiselosti povrća koje spremate, pa će ono niske kiselosti (grašak, mrkva, krumpir) zahtijevati temperaturu od oko 120 stupnjeva, a ono visoke i srednje kiselosti (rajčice, jabuke, kruške, breskve, kiseli krastavci, kiseli kupus) obradit ćete kipućom vodom.
5. Pravilna pohrana zimnice
Staklenke nikada nemojte puniti do vrha, nego ostavite barem 2 centimetra do poklopca. Napunjene ih držite na suhom, tamnom i hladnom mjestu. Provjerite povremeno svoju zimnicu i bacite čitavu staklenku ako primijetite i najmanji znak kvarenja. Nakon otvaranja staklenke spremite u hladnjak.