Već nekoliko godina za redom, zagrebačka pizzerija Franko's završava na popisu 50 najboljih europskih pizzerija. Iako popis isključuje pizzerije u Italiji, svakako je veliko priznanje ne samo doći na njega, već godinama ostati na njemu. Franko's je inače u Zagrebu otvorio i svoju drugu pizzeriju, u nedavno izgrađenom stambenom kompleksu u Darwinovoj ulici, a kolege i ja smo jedan petak odlučili otići tamo na raniji ručak i provjeriti što još uvijek Franko's zadržava na popisu elitnih pizzerija starog kontinenta.
Iskreno, sama ta lokacija u prizemlju nove zgrade meni nije legla (valjda jer i taj cijeli kompleks kao nekakav posebni kvart), nekako mi je sterilna, mada je sam prostor zgodno i lijepo uređen. Došli smo oko 12:30, te ušli u praktički praznu pizzeriju (uz nas su sjedili još ljudi za dva stola, s tim da su jedni već pojeli). Ok, možda je ljudima još rano za ručak, možda ih je odbilo ružno vrijeme, a može biti i da na ovo mjesto ljudi uglavnom dolaze navečer.
Odmah smo dobili meni , vidjeli da se na njemu nudi više od 20 – ak pizza, a fora je da nude i neke pizze koje ne čine „stalni postav“, već su ubačene na neko vrijeme. Jednu od njih naziva „Clockwork Orange“ (nazvana po kultnom Kubrickovom filmu) naručio je i moj kolega, a njena specifičnost je i da sami birate koliko će umak biti ljut (od 2 do 5). Ostale pizze kreću se od 9,5 € (marinara) pa do 17,5 €, koliko stoji najskuplja imena No. 1. Odlučio sam se za Pistachio B. (burrata, mrvljena pistacija, umak na bazi pistacija, bresaola, grana padano čips). Kolegica koja je još bila s nama preskočila je pizzu i uzela salatu mozzarellinu.
Veliki minus
E sad, dolazimo do dijela koji je pomalo nevjerojatan. U gotovo praznoj pizzeriji, na dvije pizze i jednu salatu čekali smo ravno 28 minuta. Ne znam što se dogodilo s obzirom da smo bili prvi na redu, ali ne sjećam se kad sam zadnji put negdje ovoliko čekao na pizzu, što je stvarno, s obzirom na nedostatak bilo kakve gužve – minus.
Sama pizza je bila fina, sastojci kvalitetni, a veliko je zadovoljstvo proći nožem kroz burratu koja se onda fino „razlije“ po cijeloj pizzi. Ipak, na barem dva mjesta me iznenadilo „žilavo“ tijesto, koje sam teško prerezao, što nisam očekivao, ali ajde, to sam preživio. Kolegi je također njegova pizza „by Kubrick“ bila fina, ali oboje smo se složili da nismo doživjeli neki „vau efekt“ koji bi nam Franko's rangirao iznad ostalih dobrih zagrebačkih pizzerija. Osobno, prije bih izabrao Toccare na Vukomercu, čija mi je pizza ostavila jako dobar dojam. Za salatu se kolegica požalila da je relativno skromna veličinom (premda ok okusa), a kad to kaže osoba koja inače jedva pojede pola male pizze – onda se valja zapitati.
U svakom slučaju, pizza jest dobra, sastojci vrhunski, ali kažem – ništa što do sad nisam probao. A što se tiče čekanja, vjerujem da su u Franko'su imali samo loš dan, te da se pizze inače brže stvaraju za stolom.
Selo kraj Otočca u koje svi dolaze radi kristalno čiste rijeke i neke od najboljih pizza u Hrvatskoj
