Galerija
"Ovaj mladi chef zrači nevjerojatnom energijom i iznenađujućom zrelošću u kuhinji. Kušanje njegovih brojnih jela odmah daje naslutiti da je pred njegovim talentom još dug put uspjeha. Tajna njegova uspjeha leži u sposobnosti da predstavi rijetke i autentične lokalne namirnice, tretirajući ih profinjenom, vrhunskom tehnikom. Svako jelo na jelovniku priča priču o lokalnoj tradiciji, inovaciji i iznimnoj preciznosti. Dinamičan talent koji neprestano raste", piše Michelin.
"Velika mi je čast primiti Michelin Young Chef Award 2026. Ovo je priznanje na koje sam iznimno ponosan jer dolazi od vodiča koji predstavlja jedno od najvećih mjerila naše struke. Ipak, ovo nije nagrada koju doživljavam kao osobni uspjeh. Iza nje stoji cijeli tim Restorana Vila Rova", rekao je chef Pleše na dodjeli priznanja i dodao:
"Svaki član naše ekipe, od kuhinje i sale do recepcije, domaćinstva i svih koji svakodnevno ulažu svoj trud, dio je ovog priznanja. Bez njihove predanosti, povjerenja i želje da svaki dan budemo bolji, ovakav rezultat ne bi bio moguć. Sretan sam što su prepoznati sav rad, odricanje i brojni sati koje ulažemo u ono što radimo. Ovo priznanje nije cilj, nego dodatna motivacija i odgovornost da nastavimo učiti, razvijati se i svakoga dana opravdavati povjerenje koje nam je ukazano.
Na kraju, najveća potvrda našeg rada i dalje su zadovoljni gosti koji nam se vraćaju i vjeruju nam. To je ono zbog čega radimo svaki dan. Ali kada uz to stigne i ovakvo priznanje struke, ono cijelom timu daje dodatni vjetar u leđa i potvrđuje da smo na dobrom putu”, kaže Marin Pleše koji je na Krku i odrastao. Zahvaljujući svojoj obitelji snažno povezao s lokalnom kuhinjom i razvio poštovanje prema lokalnim namirnicama."
Nakon što je brusio svoje vještine u nekim od najboljih hrvatskih i svjetskih restorana, poput El Celler de Can Roca u Gironi s tri Michelinove zvjezdice - koji je više puta proglašavan najboljim restoranom na svijetu - vratio se na Krk vođen snažnom željom da predstavi prvi koncept fine dininga na otoku i podigne njegovu gastronomsku scenu na višu razinu.
Osim iznimnih uspjeha u kuhinji, chef Marin Pleše duboko je posvećen lokalnoj zajednici te aktivno vodi i podupire brojne otočne projekte, čime kroz blisku suradnju s lokalnim ugostiteljima, OPG-ovima i domaćim proizvođačima izravno utječe na razvoj, održivost i promociju krčke gastronomske scene.
U Vili Rova chef Pleše četvrtu godinu zaredom njeguje uzbudljivu otočnu kuhinju i budi znatiželju jelima koja korijene vuku iz lokalnih običaja i tradicije. Gosti mogu izabrati degustacijski meni od sedam sljedova The Bridge te kraći meni od četiri slijeda The Island.
Jelovnici se razvijaju u skladu s godišnjim dobima, uz određene specijalitete koji su postali njihovi signature klasici, poput toplog brioche peciva od žirovog brašna i domaćih šurlica. Kombinirajući lokalno aromatično bilje s namirnicama poput janjetine, škampa, hobotnice, maslinovog ulja i ovčjeg sira, tim vjerno dočarava mirise i arome života uz Jadransko more.
Michelin vas je opisao kao chefa koji spaja lokalne namirnice s vrhunskom tehnikom. Što vam je bilo posebno važno da prepoznaju u vašem radu?
Najviše mi znači što su prepoznali da tehnika nije sama sebi svrha. Sve što radimo u kuhinji služi tome da još bolje ispričamo priču o Krku i namirnicama koje imamo oko sebe. Cilj mi nikada nije bio napraviti komplicirano jelo, nego pokazati koliko lokalni proizvodi mogu biti posebni kada im pristupite s poštovanjem, znanjem i preciznošću. I kako ih kroz degustacijski menu možemo povezati u jednu cjelinu i približiti gostu na jedan poseban način.
Priznanje za mladog chefa velika je čast. Je li vam ono donijelo više samopouzdanja ili osjećaj veće odgovornosti?
Prije svega veću odgovornost. Lijepo je kada vaš rad prepozna Michelin, ali to nije cilj nego potvrda da ste na dobrom putu. Takva priznanja daju dodatni motiv da nastavimo učiti, razvijati se i opravdati povjerenje koje su nam dali gosti i struka. Ovo priznanje nosi moje ime, ali rezultat je rada cijelog tima.
Kuhali ste u jednom od najboljih restorana na svijetu, El Celler de Can Roca. Što ste ondje naučili, a danas najviše primjenjujete u Vili Rova?
Najveća lekcija nije bila neko konkretno jelo ili tehnika, nego način razmišljanja. Vidio sam koliko se pažnje posvećuje svakom detalju i koliko je cijeli tim posvećen istoj ideji. U toj kuhinji dnevno je radilo između 40 i 50 kuhara, te u takvom sistemu još jasnije shvatite potrebu za detaljnom organizacijom svakog koraka u radu restorana. Naučio sam da vrhunski restoran nije skup pojedinaca, nego sustav u kojem svatko doprinosi istom cilju, te da nema prostora za ego. Vidjeti logistiku, način organizacije i sistematizacije procesa u jednom takvom restoranu, osvjestilo me da počnem dodatno promišljati o svakom koraku kojeg radim u svojoj kuhinji.
Zašto ste se odlučili vratiti na Krk? Što vas je privuklo u Vilu Rova?
Zato što sam oduvijek želio napraviti nešto upravo ovdje. Krk nije mjesto s kojeg sam želio otići, nego mjesto kojem sam se želio vratiti s više znanja. Vila Rova i obitelj Krnčević dali su mi priliku da gradimo restoran koji ima svoj identitet i da kroz gastronomiju pokažemo koliko naš otok zapravo može ponuditi. Ta je prilika stigla ranije od očekivanog i planiranog i drago mi je da sam je prihvatio. U početku se nisam osjećao spremno za takav korak, ipak sam se u momentu prihvaćanja pozicije šefa kuhinje, profesionalnim kuhanjem bavio svega 5 godina. Ali obitelj Krnčević bila je dovoljno odlučna da dođem i da zajedno učimo, rastemo, razvijamo se i gradimo jednu dugoročnu priču.
Kako biste opisali svoj stil kuhanja nekome tko nikada nije bio u Vili Rova?
U svakom tanjuru okus je na prvom mjestu. Želimo da se gost kod nas osjeća dobro, opušteno, da uživa u finoj hrani, dobrom vinu, da zaboravi na vrijeme i da izađe iz restorana s osjećajem da je bogatiji za još jedno lijepo iskustvo. I najbitnije od svega, da u tom procesu cijelo vrijeme shvaća da je u Malinskoj na otoku Krku i da takav experience neće dobiti nigdje drugdje nego samo kod nas.
Prilikom odabira namirnica birate lokalno. Postoji li neka domaća namirnica ili proizvod za koji mislite da još uvijek nije dovoljno cijenjen – ili je nepravedno zanemaren?
Mislim da još uvijek imamo puno podcijenjenih otočkih namirnica. Žir, divlje samoniklo bilje, list smokve, stare sorte povrća ili neke tradicionalne tehnike pripreme danas su često zanimljivije svjetskim chefovima nego nama samima. Upravo zato volim naglašavati takve namirnice i vraćati ih na tanjur u novom kontekstu.
Je li vam važnije da gosti upoznaju priču o otoku, ili jednostavno uživaju u hrani? Što vam je najveći kompliment koji možete dobiti od gosta?
Najvažnije mi je da uživaju i najveći kompliment mi je kada gost poželi ponovno doći. Ali posebno mi je drago kada nakon večere gosti prokomentiraju da osjete emociju, posvećenost detaljima, razinu promišljanja u svakom slijedu i da primijete kroz tanjure da iza njih stoji chef koji je odrastao u neposrednoj blizini restorana.
Postoji li neko jelo koje je postalo svojevrsni zaštitni znak Vile Rova?
Vjerojatno naš brioš od žirovog brašna. Gosti ga često pamte već od samog početka večere jer odmah pokazuje smjer naše kuhinje – lokalna namirnica, drugačija interpretacija i priča o otoku. Uz njega bih izdvojio i domaće šurlice koje su važan dio našeg identiteta te sam ih iz tog razloga ostavio na izbor gostima kao dodatni slijed kojeg mogu naručiti u oba degustacijska menija.
Kada biste morali izdvojiti jednu stvar koja čini razliku između dobrog i vrhunskog restorana, što bi to bilo?
Dosljednost. Jednu odličnu večeru može napraviti mnogo restorana, ali održavati istu razinu svaki dan, za svakog gosta i u svakom detalju, to je ono što razlikuje vrhunske restorane.
Postoji li jelo koje vas uvijek vraća na početke i podsjeća zašto ste odabrali ovaj poziv?
Ne postoji jedno konkretno jelo, nego okusi uz koje sam odrastao. Jednostavna riba s roštilja, meso ispod peke, domaće šurlice ili maneštra uvijek me podsjećaju zašto volim kuhati. Upravo iz tih jednostavnih okusa nastala je želja da ih jednog dana predstavim na svoj način.
Koja je osobina najvažnija za uspjeh jednog chefa – talent, disciplina, znatiželja ili nešto posve drugačije?
Znatiželja, samokritičnost, skromnost i podrška dragih ljudi. Bez stalne želje za učenjem teško je dugoročno napredovati. Te mislim da je važno ostati dovoljno skroman da uvijek vjeruješ kako možeš biti bolji nego jučer. U svemu tome nemoguće je plivati sam i bitno je okružiti se kvalitetnim ljudima koji vjeruju u to što radiš.
Fotografije: Günter Standl
Najljepša posveta nogometu i Pagu: Pizzeria u kojoj ćete pojesti najbolju pizzu na otoku
