Ackee, tropsko voće koje na Jamajci ima počasno mjesto na stolu, u kombinaciji s usoljenom ribom predstavlja nacionalno jelo. Ta se moćna kombinacija nalazi i na jelovniku najbržeg čovjeka u poviesti atletskih natjecanja - Usaina Bolta. Iako se dobro snašlo na Jamajci, ackee potječe sa zapada Afrike, odakle je u karipsku zemlju doputovalo prije oko 400 godina. Ličijev rođak ackee za razliku od azijske trešnje ne smije se jesti sirov.
Nezreli dijelovi mogu izazvati trovanje, pa i smrt, zbog čega puni popise zabranjene ili opasne hrane. Meka, spužvasta unutrašnjost tog zabranjenog voća ima pomalo orašast okus koji se dobro slaže sa slanim jelima i ponaša kao povrće.
Na Jamajci se ackee poslužuje bogato začinjen, uz dodatak plantana banana – i nezaobilaznu ribu koja dolazi iz mora sjeverne Europe i istočne Kanade. Neobičan spoj Afrike i hladnog sjevera na karipskim tanjurima nastao je kao posljedica trgovine robljem između Britanije, zapadne Afrike i karipskih kolonija u 18. i 19. stoljeću.
Smatra se da je ackee doplovio na Jamajku sredinom 18. stoljeća brodom sa zapada Afrike. Ime se udomaćilo kao izvedenica od izvornog naziva ploda ankye. Latinski naziv Blighia Sapida dodijeljen je u čast kapetana Bligha s broda Bounty.
Voću je pasala tropska jamajčanska klima, a danas se široka i gusta stabla ackee mogu naći gotovo na svakom koraku od Hip Stripa u zaljevu Montego do vrtova Goldeneye, nekadašnjeg imanja Iana Fleminga, tvorca Jamesa Bonda.
U dane prije zamrzivača i hladnjaka sušenje i soljenje bilo je glavno sredstvo za očuvanje ribe, a sredinom 17. stoljeća velike količine bakalara počele su se prevoziti iz Kanade u britanske karipske kolonije, gdje se trgovalo rumom, šećerom i melasom.
Usoljena riba bogata proteinima i ackee koji obiluje vlaknima, i vitaminom C našli su se na istom tanjuru kako bi pružili snagu radnicima koji su dane provodili mukotrpno radeći na plantažama. Nema podataka kada su se dva sastojka prvi put susrela u istom jelu, ali recept se pojavio tijekom prošlog stoljeća.
Voće i riba najprije se kuhaju, a zatim kombiniraju s pirjanim lukom, rajčicama i ljutim papričicama te posipaju timijanom i paprom. Kremasta voćna tekstura ublažava okus ribe, a oni koji prvi put probaju to jelo često pomisle da jedu kajganu.
Usprkos rumenoj vanjštini, ackee ima tamnu stranu: nezreo plod je otrovan. Jedete li se prije no što sazrije, dolazi do tzv. jamajčanske bolesti povraćanja, koja može biti fatalna. Stoga je i magazin Time naveo ackee kao jednu od 10 najopasnijih namirnica na svijetu. Zbog toga se trgovina opasnog voća pomno kontrolira. Američki FDA zabranio je 1973. uvoz ackeeja u SAD, no zabrana je djelomično ukinuta 2000. godine pa se smiju izvoziti konzervirani ili smrznuti plodovi.
Za Jamajčane takva ograničenja ne postoje. Ackee se često prodaje uz cestu na improviziranim stolovima na samo nekoliko metara od voćaka na kojima raste. Plod sadrži otrovni plin koji se oslobađa kad se voće otvori, što znači da je zrelo i spremno za jelo. No lokalci itekako znaju što im je činiti kako se ne bi doveli u opasnost.
