Prije nekoliko godina Christine Ha osvojila je Gordona Ramseya, Joe Bastianicha i Grahama Elliota u 3. sezoni američkog izdanja MasterChefa. Danas ima svoju kulinarsku emisiju Four Seasons na jednoj kanadskoj televiziji, a i sama se okušala kao članica žirija u vijetnamskom Masterchefu.
Putuje svijetom i inspiracija je mnogima sa svojom pričom, koju rado dijeli na javnim predavanjima. Osim što je uspješna kuharica, Christine je i uspješna spisateljica.
O svom životnom putu i gubitku vida pričala je i u Sisku, na Kulinarskom institutu na kojem je boravila kao gošća, a priču je podijelila i s Punkuferom.
Christine je priznala da nije odrasla kuhajući s mamom i bakom, već kao razmažena djevojčica jedući finu klopu koju je mama skuhala, misleći da svi jedu tako dobro. Kako joj je majka umrla kad je ona imala 14, nije imala priliku naučiti kuhati od nje, a niti "spasiti" koji obiteljski recept jer ih majka nije zapisala.
Svoj susret s kuhinjom imala je tek u ranim 20-ima, nakon fakulteta kada je shvatila da si mora početi kuhati. Kupila je jeftino posuđe, noževe i kuharice i bacila se na posao. Radila je kinesku prženu rižu, koju je svježu stavila u premalu tavu i riža je završila po čitavoj kuhinji.
Ni idući pokušaj nije prošao bolje. Radila je juhu wonton za koju je kupila gotove sastojke koje je samo trebalo podgrijati i doraditi, no sve se raspalo. Potom je otvorila kuharice odlučna da nađe najjednostavniji recept s najmanje sastojaka. Piletina pirjana u đumbiru.
Punkufer: I kako je to ispalo?
Christine: Ispalo je dosta dobro, cimerice i prijatelji su bili jako zadovoljni, sve smo pojeli. Vidjela sam osmjehe na njihovim licima i tu se rodila moja ljubav prema kuhanju.
No, kako je počela kuhati, usporedo je počela i gubiti vid.
Christine: Vraćala sam se jedan dan s prakse i vid mi se zamutio. Mislila sam da je u pitanju leća pa sam ih promjenila, no i dalje nisam vidjela dobro. Otišla sam doktoru, a prognoze nisu bile dobre. Između ostalog, sumnjali su na tumor. To nije nešto što očekujete čuti kad imate 20 godina. Tada najviše mislite na učenje i idući tulum.
Nakon nekog vremena stigla je dijagnoza. Neuromvelitis optica, bolest u kojoj imunitet napada optičke živce i leđnu moždinu. Vid joj je slabio, a jedno vrijeme bila je i paralizirana od vrata nadolje.
Christine: To je bio najdosadniji period u mom životu. Nisam mogla ni sjediti, ni jesti sama. Nisam imala druge nego slušati audio knjige. Počela sam pisati eseje i tu se rodila moja ljubav prema pisanju. Vratila sam se na faks, smjer kreativno pisanje. Vid mi se smanjivao, sada vidim jako zamagljeno. Imam nešto percepcije svjetla i boja. Primjerice, sada vidim da je dan, ali to je to.
Dok je još vidjela, Christine je napredovala sa svojim kulinarskim vještinama da je sama priređivala večere za Dan zahvalnosti, koje su u Americi zaista obilne i bogate. S gubitkom vida došla je do situacije da nije mogla složiti ni sendvič.
Nije dopustila da ju ova situacija pokoleba, borila se i dalje i potražila pomoć. Uz učitelje naučila je ponovno primiti nož u ruke bez straha, uključiti pećnicu i slično. Krenula je malim koracima.
Christine: Volim kuhati pa nisam htjela odustati. Hrana je univerzalna, svi ju vole. Primjetila sam da je hrana najbolji način za povezati se s nekim.
Punkufer: Kako si se odlučila prijaviti na MasterChef?
Christine: U blizini se održavala audicija, a svi su me nagovarali; muž, obitelj, prijatelji. To mi je bilo jedno od najnapornijih iskustava u životu i nisam sigurna bih li ga ponovila. Nisam očekivala da ću pobijediti.
Puno puta sam bila nesigurna u ono što sam skuhala. Mislila sam, to se meni sviđa, ali kako će suci reagirati. Najbolje je ispadalo kad me prestalo biti briga što će drugi reći i kad sam slušala svoje instinkte i radila po svome.
Punkufer: Što je bila prekretnica za prema takvom stavu?
Christine: Dobili smo prekrasan komad lososa, a ja ga najviše volim sirovog. No, mislila sam kako će suci misliti da sam "varala" jer ga nisam pripremila nikakvom tehnikom, ako ga serviram sirovog, pa sam ga išla speći. Naravno, prepekao se i bio je grozan.
Svi su mi rekli da mi je to bilo najgore jelo koje sam napravila na MasterChefu. I samoj mi je to najgore jelo koje sam jela u životu. Nakon toga prestala sam se natjecati s drugima i počela se natjecati sama sa sobom. Da budem bolja nego dan prije. To mi je i Gordon rekao: Prestani sumnjati u sebe, počni više vjerovati. Budi hrabra!
Christine na svojim predavanjima voli poručiti svima 3 stvari koje je naučila da su bitne, kako u kuhinji, tako i u životu:
1. Probajte uvijek sve dvaput. Primjerice, kad sam bila mlađa, pojela sam sushi i bio mi je odvratan. Nekoliko godina kasnije odlučila sam ga ponovno probati i zaljubila se u njega. Sad mi je jedna od najdražih hrana.
2. Puno putujte. Isprobavajte hranu drugih nacija, učite o drugim kulturama. Osobno najviše naučim o drugima preko njihove hrane. Obiđite sve kontinente. Osim možda Antarktika, tamo vjerojatno nema dobre gastro ponude.
3. Vjerujte svojim instinktima. Ne bojte se eksperimentiranja i kreativnosti, ne bojte se promašiti. Ja i dan danas griješim u kuhinji. Greške su samo proces učenja, naučit će vas da si više vjerujete.
I Christine je sama posjetila gotovo sve kontinente. Osim Australije i Antarktika. Najbolje jelo koje je na putovanjima probala bili su račići u Vijetnamu, koje je spremio neki dečko na ulici, s cigaretom u ustima dok je vani padala kiša. Najgore jelo bio je njen losos na MasterChefu.
Christine: Otvorena sam prema svemu i sve ću probati. Dvaput. Rijetko mislim da je nešto jako loše, ali rijetko me i nešto oduševi preko svake mjere. Uglavnom jela koja probam spadaju negdje između.
Priznaje da, iako je posjetila puno restorana s Michelinovim zvjezdicama i, naravno, da su sjajni, ona ipak više voli domaću hranu, skuhanu doma ili pak uličnu. Kako puno putuje i kuha drugima, uvijek voli prilagoditi ono što će pripremiti, što joj predstavlja zabavan izazov. Pripremiti nešto što će publici biti novo, a opet da je nešto u čemu će uživati.
S Hrvatskom povezuje mediteransku prehranu, svježu ribu, domaće maslinovo ulje. Jede zdravo, osim kad putuje pa isprobava sve. Posljednji obrok u životu započela bi sa sushijem, slijedio bi pomfrit, vijetnamske proljetne rolice, pizza na njujorški način sa sirom, američka pržena piletina na južnjački način, juha s nudlima, sladoled, tamna čokolada i keksi.
Iako voli kuhati, Christine kaže da je nakon MasterChefa bila toliko iscrpljena da je njen muž kuhao idućih 6 mjeseci jer se ona grozila ući u kuhinju, očekujući da će čuti Gordona Ramseya. Inače uvijek kuha s mužem, koji je, kaže, gori sudac od Gordona.
Christine trenutno radi na svojoj drugoj kuharici, a u tome je spojila svoje dvije ljubavi: prema kuhanju i pisanju.
