Galerija
„Nakon što mi se dostavljač izderavao zato što mi ne radi zvono, nastavio se derati po hodniku i dok je odlazio. Tresla sam se koliko me iznervirao! Osim što mi nije dao račun, šlag na torti bila je zagoreno tijesto. Definitivno neću ponoviti ovo iskustvo te je moja preporuka da se klonite ovog mjesta“, jedan je od komentara na uslugu restorana koji dokazuje da bez bontona nema ni uspješnog ugostiteljstva.
Potaknuti nedavnim tekstom o hrvatskim pričama iz dostave u kojima smo od dostavljača doznali mnogo sočnih detalja ovog posla, odlučili smo se pozabaviti i drugom stranom medalje. Bacili smo se na istraživanje o tome s kakvim se sve dostavljačima moraju baktati gladni građani.
Jedan od bisera zasigurno je dostavljač koji je zbog male plaće pokušavao zaraditi nešto "u fušu" prodajući Zeptere.
„Dostavljač je bio ljubazan, ali nakon što sam mu platila hranu, pitao me kako to da ne kuham češće. Moja obitelj je naručivala pizzu jednom mjesečno, onda kad nismo imali vremena skuhati nešto domaće, između jurnjave u školu i treninga – ali nisam pomislila da bi dostavljač mogao kritizirati naše prehrambene navike. Rekla sam mu da ga se to ne tiče, ali onda mi se počeo ispričavati.
Rekao mi je da je sve nesporazum i da razumije kako nitko nema vremena za nakuhavanje, ali samo zato što nam nedostaju stvari koje nam olakšavaju život poput posebnog posuđa. Pokušavao nam je prodati Zepter! Lijepo sam mu se zahvalila i nakon tog razgovora više nikad nisam naručila pizzu iz tog restorana“, ispričala nam je Ana.
No nije samo posuđe ono što putujući trgovci/dostavljači prodaju. Obožavatelj pizze iz Zagreba koji je htio ostati anoniman ispričao nam je sljedeću priču.
„Slavili smo rođendan u Novom Zagrebu i osim pizza naručili smo i kutije cigareta i nekoliko piva. Na vrata je došao dostavljač kojeg već poznajem iz viđenja jer stalno naručujem iz te pizzerije. Donio je sve što je trebao, a ostavio sam mu i dobru napojnicu za trud.
Na odlasku mi je namignuo i rekao da mu se javim i ako još nešto zatrebam. Pitao sam ga na što cilja i samo mi je mimikom dao do znanja da se radi o motanju. Zahvalio sam mu se uz riječi da mi takve usluge ne trebaju.
Da naručivanje pizze nije jamstvo da ćete biti siti potvrdila nam je Mirjana.
„Prijateljica i ja smo čekale dostavu gladno gledajući kroz prozor kad će se pojaviti dostavljač – a onda smo imale i što vidjeti! Otvorio je poklopac i počeo prstima skidati i jesti kulen s vrha. Kad nam je došao na vrata objasnile smo mu kako smo ga vidjele što radi i da nemamo namjeru niti uzeti niti platiti pizzu. Možda je bio jako gladan, ali bez obzira na to nije bilo opravdanja za takvo ponašanje. Pokupio se i otišao bez riječi, a iz te pizzerije više nikad nismo naručivale“, ispričala je.
Komentari i komentari na rad zagrebačkih pizzerija usmjereni su protiv kašnjenja ili pogrešnih narudžbi, a jedan od njih glasi: „Prvi put dostavljač nije mogao naći kuću. Drugi put nije imao za vratiti. Treći put pizza je došla sasvim gnjecava. Četvrti nikad nije ni došla. Petog neće ni biti.“
Je li manji grijeh zakasniti ili ne znati se ponašati, ali među iskustvima koje nitko ne bi poželio doživjeti svakako je i sljedeći slučaj.
„Dok sam radio u jednoj zagrebačkoj pizzeriji, nazvao nas je gospodin i povišenim tonom upozorio da ako mi ne razbijemo našeg dostavljača, da će on to učiniti umjesto nas. Genijalac se čovjeku ispred zgrade pomokrio na fasadu! Očito ga je stisnulo, a nije razmišljao može li ga netko vidjeti s prozora“, ispričao nam je voditelj.
Jedno od boljih iskustava je ono kad dobiješ i više nego što si naručio.
„Bili smo ispred Filozofskog na koncertu i naručili pizze. Dostavljač ih je donio na dogovoreno mjesto i rekao nam neka pričekamo koji tren. Vratio se s bocama pive za sve nas i ostao s nama na koncertu. Super smo se zabavili, a nitko nije ostao ni žedan ni gladan“, kaže S. S.
> Čovjek koji putuje regijom i fotografira se pokraj svake table s imenom naselja
Neki prođu dobro, ali neki poput djevojke iz zagrebačkog centra – nešto lošije.
„Naručena pizza stigla mi je nakon sat i pol, skoro sam i zaboravila da sam naručila hranu. Pogledala sam kroz špijunku, a majstor kopa nos, onako svjetski i briše prste o rub kutije. Katastrofa!“
> Nije tako očito kao što mislimo: Zašto je vrećica čipsa uvijek do pola puna?
Drugi dostavljači pak prije kretanja na posao popiju koju za hrabrost.
„Dostavljač je došao pijan kao zemlja, donio pogrešnu pizzu, i još uz to hladnu. Kad sam ga pitao kako može voziti pijan, rekao mi je: 'Što tebe to briga, ja sam ionako s biciklom!'" ispričali su nam.
“Huk vode, krikovi i plač”: Noć u kojoj je Zagreb pogodila najveća prirodna katastrofa
“Huk vode, krikovi i plač”: Noć u kojoj je Zagreb pogodila najveća prirodna katastrofa
