Područje uz rijeku Dravu, koje se proteže od Varaždina do Osijeka, ili lijepa naša Podravina nudi pregršt mjesta za uživanje u prirodi, povijesnim znamenitostima, kao i hrani i piću zbog čega se često nađe na karti izletnika. Jedno od mjesta koje vrijedi posjetiti je Đurđevac, ili Jurjev grad.
Taj se podravski gradić smjestio između Drave i Bilogore, a njegov se dan slavi 23. travnja na Đurđevo. Dok smo se još mirne duše okupljali, upravo je taj datum bio idealan za upoznavanje s tradicijom kraja kroz razna događanja. Đurđevac je Ime dobio po crkvi svetog Jurja oko koje se razvilo naselje, a ta je starica sagrađena na temeljima još starijih crkava. Od stare crkve još se može vidjeti barokni zvonik koji je sačuvan.
Stari grad u Đurđevcu svakako vrijedi posjetiti. Srednjovjekovni velikaški dvorac-utvrda niknuo je na savršenom obrambenom položaju. Smjestio se na uzvišenju, a opkop ga je dijelio od okolnog močvarnog područja. U vrijeme turskih napada velikaški je dvorac postao vojna utvrda koja se uspješno obranila od napada. Turci je nikada nisu uspjeli osvojiti. Močvara je u međuvremenu presušila, a umjesto mosta koji je nekoć povezivao utvrdu s naseljem nastao je put.
Naselje je raslo, ali utvrda je još uvijek izvan grada, okružena zelenilom. Umjesto vojske i plemstva posjećuju je ljubitelji povijesti i umjetnosti. U njoj se nalazi i bogata zbirka slika koju je gradu darovao slikar Ivan Lacković Croata. Do 30. lipnja ove godine razgledati možete i izložbu Leonarda da Vincija „Čudesne naprave“. Modeli predstavljeni na izložbi napravljeni su na temelju Leonardovih skica, studija i crteža o tehničkim, letećim i ratnim strojevima, mostovima, kao i vozilima.
Zanimanje budi i prezentacija o legendanim picokima. Kad su Turci opustošili cijeli taj kraj jedino je đurđevačka utvrda ostala slobodna. Turci su je danima opsjedali čekajući da ljudi ostanu bez hrane i predaju se – no nakon što su vidjeli kako je narod iz topa ispalio pjetlića (picoka) spremili su se i otišli, misleći kako imaju hrane na bacanje. Nisu znali da je požrtvovni pjetlić bio posljednje što je ostalo za jesti gladnim ljudima. U spomen na taj događaj održava trodnevno slavlje Picokijada. Središnji događaj je predstava na otvorenome nazvana Legenda o Picokima, a zbog pjetlića stanovnike Đurđevca (a nerijetko i Podravce) naziva se Picokima.
Uz utvrdu se već tradicionalno zadnju subotu u lipnju priča o opsadi turske vojske i dovitljivosti Đurđevčana koji ispaljuju posljednjeg pjetlića na neprijatelje. Odlučite li posjetiti utvrdu i muzej, prethodno provjerite radno vrijeme na stranicama Muzeja grada Đurđevca.
U prizemlju utvrde nalazi se Pivnica i restoran Stari grad s terasom. Svakodnevno nude gablece, a na jelovniku su i specijaliteti poput belih žganaca, podravskih sireva, čvaraka, domaće kokošje juhe, ili turskog lonca. Dođete li u jutarnjim satima možete isprobati podravski doručak, a ovisno o danu i uhvatiti popuste na pizze.
Krenete li iz Đurđevca prema Kalinovcu, s desne strane ceste uočit ćete prolaz i ugaženu stazu kroz travu i drveće. Skrenite s ceste i prolaz će vas dovesti do parkinga na čijem se tlu već naziru šljunak i pijesak nagovještavajući početak pustinje. Upravo ste došli u geografsko-botanički rezervat Đurđevački pijesci ili, kako ih Podravci zovu – Đurđevečki peski, a o njima više pročitajte ovdje.
Kraj je to u kojemu još postoje tragovi nekadašnje pješčane pustinje s mnogobrojnim dinama. Taj je pijesak nekoć itekako otežavao život stanovništvu. Nošen vjetrom, uništavao bi vrtove, i zameo kuće, dvorišta i putove. Prije stotinjak godina pristupilo se pošumljavanju pa se vremenom pijesak ukrotio, ali zbog toga je obrisano jedinstveno biljno i životinjsko stanište. Rezervat bi trebao pomoći da se spasi ovo malo što je preostalo od hrvatske Sahare.
