Petit déjeuner, odnosno doručak na francuskom bi se mogao prevesti kao "mali ručak", ali većina Francuza doručku ne pridaje previše pozornosti. Najčešće će pojesti nešto slatko ili će samo popiti kavu, a većinu apetita sačuvat će za ručak ili večeru. No baš kako su i iznimke od pravila u francuskom jeziku česte, tako je i s gastronomijom. Iznimka je u ovom slučaju Lyon, gdje se za tradicionalan doručak itekako jede, a i često i pije – najčešće vino.
Jedna od zalogajnica u Lyonu koja se i dalje drži tradicije jest Les 4G, gdje se već od devet sati ujutro toči Beaujolais, a jelovnik više podsjeća na udžbenik iz biologije nego na meni iz šarmantnoga francuskog restorana.
Umjesto kroasana, lisnatog tijesta s komadićima čokolade ili tartine sendviča možete birati između teleće glave ili bubrega, prženih i pohanih tripica i drugih divota. Takav doručak dio je lionske tradicije koja se naziva mâchon i nalaže da se niti jedan dio mesa ne baca.
Običaj uživanja u vinu i iznutricama vuče korijene od prije nekoliko stoljeća, kada je gradska industrija svile bila među najjačima u Europi. Kako je svila postajala sve popularnija, radnici su morali raditi sve više, a radni dan im je nerijetko trajao po 12 sati da bi se zadovoljila potražnja. O popularnosti svile svjedoči i stara gradska arhitektura: traboules, natkriveni labirint hodnika služio je za transport dragocjenog materijala između zgrada. Kako su radnici često započinjali posao ranom zorom, u devet sati ujutro trebalo im je nešto više od čokoladnog kroasana ili tosta s avokadom i cijeđenim sokom.
Zanimljivosti
Jeste li znali? Odličan razlog zbog kojeg Šveđani petkom navečer ne izlaze iz kuće
Kuhajući s onim čega je bilo, najčešće su se pripremali ostaci mesa, uglavnom goveđeg ili svinjskog, i to od životinja koje su se uzgajale u brdima izvan grada. A iznutrice bi najbolje klizile uz vino. Mâchon je često bio i sinonim za doručak na kojem bi tkalci i trgovci sklapali poslove, a i danas neke tvrtke na taj način potpisuju ugovore ili pregovaraju.
Francs-Mâchons, lokalno društvo osnovanog 1964. godine, vjerno slijedi tradiciju i okuplja se šest puta godišnje kako bi započeli dan uz vino i iznutrice. U lokalno društvo ući mogu samo muškarci stariji od 30 godina, a grupa nikada ne broji više od 40 ljudi pa oni koji žele biti dio ekipe moraju pričekati da jedan od njih ode. Ženski ekvivalent, klub pod nazivom Mâchon des filles, osnovale su građanke prije više od 15 godina i nemaju tako stroga pravila. Članice imaju od 18 do 80 godina, a osim žena i djevojaka iz Lyona uključuju Amerikanke, Britanke i Švicarke.
