Jedan od najdramatičnijih prizora željezničke nesreće snimljen je u Parizu 1895. godine, kada je vlak probio zid na Gare Montparnasseu i djelomično pao na Place de Rennes.
Uzrok tome je bila kombinacija mehaničkog kvara i ljudske pogreške. Kako je vlak kasnio, strojovođa je ubrzao, a kada je trebalo zakočiti, nije stigao na vrijeme povući ručnu kočnicu. Pokušao je iskoristiti zračnu kočnicu, ali ona nije radila. Zbog težine i brzine vlaka ručnom kočnicom nije uspio zakočiti, a lokomotiva je probila zid i srušila se pri čemu je jedna pješakinja poginula. Nevjerojatno je, ali u vlaku nije bilo puno ozlijeđenih.
Strojovođa je bio osuđen na dva mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 50 franaka zbog prevelike brzine. Željeznica je financijski pomogla obitelji stradale žene, pobrinula se za školovanje njezino dvoje male djece, te im obećala pobrinuti se za zaposlenje.
Vlak je s nosom na ulici stajao 48 sati prije nego što je policija dala zeleno svjetlo da se lokomotiva pomakne. To se pokušalo učiniti zapregom od 14 konja, ali kada to nije uspjelo radnici su iskoristili vitlo od 250 tona kojim je upravljalo 10 ljudi.
Kako je olupina vlaka vani stajala nekoliko dana snimljene su brojne fotografije, a neke od njih postale su kultne. Fotografija Lévyja i sinova postala je jedna od najpoznatijih u povijesti transporta – i koristila se kao ilustracija za knjige, kao i glazbene albume. Sama nesreća poslužila je i kao inspiracija za romane i stripove. Ne ponovilo se!