Prije 17 godina brazilski su rudari u šljunku plitke rijeke na području Mato Grosso promijetili neugledan, ali neobičan kamenčić. Bio je to smeđi, bezvrijedni dijamant čije je otkriće u znanstvenim krugovima promijenilo jako puno toga.
Otkriveno je, naime, da je taj kamenčić do tada neviđeni oblik minerala peridota – ringvudit, koji sadrži značajan udio vode, pisao je časopis Nature. Na površinu je stigao s izbačenim vulkanskim kamenjem, a vjeruje se da ge duboko u Zemlji ima u izobilju.
Mineral koji čuva vodu
Prvotna istraživanje kanadskih znanstvenika sa sveučilišta Alberta predvođenih Grahamom Pearsonom sugerirala su da ringvudit sadrži oko 2 i pol posto vode, ali nakon kasnijih istraživanja ispalo je da se radi o nešto manjem postotku – oko jedan i pol. Ali, da rignvudit sadrži i samo jedan posto vode, značilo bi da vode u Zemljinoj unutrašnjosti ima triput više nego u svim oceanima zajedno.
Otkriće minerala bogatog vodom opravdalo je sumnje znanstvenika da su ogromne količine vode zarobljene između gornjeg i donjeg sloja Zemljina omotača i to na dubini od 410 do 660 kilometara. Ringvudit nastaje iz peridota samu u specifičnim uvjetima kakvi vladaju u Zemljinoj utrobi, pod iznimnom visokom temperaturom i tlakom.
No zanimljivo je da ovo nije bio prvi susret znanstvenika s ovim mineralom, ali bio je prvi s ovim mineralom – zemaljskog podrijetla. Naime, on je pronađen u meteorima, a uvriježeno je bilo i mišljenje da je dio vode na Zemlji vanzemaljskog podrijetla, odnosno, da su je upravo meteori donijeli na Zemlju. S otkrićem zemaljskog ringvudita valja preispitati ono što smo mislili da znamo.
Zemlja se znoji
Dokazano postojanje vode unutar Zemljina plašta odrazit će se i na mnoge druge grane geofizike, prije svega na seizmologiju, istraživanje vulkana i tektonskih ploča. Znanstvena istraživanja ringvudita nastavili su stručnjaci s američkoga Sveučilišta Northwestern u Illinoisu, a voditelj projekta Steven Jacobsen tvrdi da je nakon ovoga otkrića sve izvjesnije da je "voda na Zemlji nastala iznutra".
Postojanje golemih količina vode u unutrašnjosti Zemlje dokazano je 2014. kada je spomenuti tim postavio više od 2000 seizmografa diljem Sjedinjenih Država koji su proučavali seizmičke valove nastale od više od 500 potresa. Dokazali su da seizmički valovi prolaze i samom Zemljinom jezgrom, ali i da prolaze kroz vrlo vlažne stijene. To je jedino objašnjenje činjenice da valovi na svome putu usporavaju. Mjerenjem i računanjem karakteristika tih stijena - potvrđeno je da se radi o ringvuditu.
Iako ringvudit sadrži puno vode, sasvim je izvjesno da se nikada nećemo kupati u novootkrivenom "podzemnom oceanu". Naime, voda u ovome mineralu ne nalazi se ni u jednom od tri poznata agregatna stanja, već njezine molekule tvore posebnu formaciju. Voditelj istraživanja za laike je objasnio da voda izlazi iz minerala "slično kako kad se čovjek znoji".
