Kao i mnoga druga velika otkrića, Tetris je nastao posve slučajno. Ruski znanstvenik Aleksej Pažitnov, koji je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća radio kao programer u računalnom centru Sovjetske akademije znanosti u Moskvi, dobio je zadatak testirati novu vrstu računala. Kako bi ga isprobao, programirao je jednostavnu igru iz djetinjstva.
Aleksej Pažitnov tada nije mogao ni pretpostaviti da će igra koja ga je trebala malo zabaviti i testirati snagu računala nešto kasnije postati razlog brojnih neprospavanih noći i ovisnosti prema igrama s ekrana te prerasti u fenomen.
Mnogima je virtualno slaganje oblika bilo prvi korak u čudesni svijet videoigara, ali Tetris ni danas ne izlazi iz mode; služi kao nadahnuće arhitektima, dizajnerima i kreativcima svih vrsta. Elementi Tetrisa nalaze se na zgradama, koriste se za izradu loga, pa čak i namještaja. Legendarna igra s vremenom je prerasla u nezaobilazan dio popularne kulture.
Logička zanimacija za mozak i njezine izvedenice pojavila se na većini igraćih konzola, računalima, ali i džepnim kalkulatorima. Tetris se još uvijek igra na mobitelima, a pojavio se kao dio umjetničke izložbe na sveučilištu Brown u SAD-u. Također je 2005. zauzeo treće mjesto u izboru 100 najvećih videoigara svih vremena portala IGN.
Igri, koju je osmislio 6. lipnja 1984. godine za sovjetsko računalo Elektronika 60, Pažitnov je ime složio od izvedenice iz grčkog prefiksa (četiri). S obzirom na to da su svi dijelovi sastavljeni od četiri elementa i da Pažitnov voli zaigrati tenis nakon sati i sati provedenih uz računala, Tetris mu se učinio kao dobar naziv. Kao ideja za igru poslužio mu je pentomino, klasična ruska slagalica od drvenih oblika koja je trebala stati u kutiju.
Pažitnov je i sam priznao kako se navukao na igru, a nisu joj se mogli oduprijeti ni Dmitrij Pavlovski i Vadim Gerasimov, kolege koji su nešto kasnije napravili verziju igre za IBM-ov PC, što je omogućilo brzo širenje igre po SSSR-u.
Na snagu je stupila Perestrojka, a Pažitnov je prava na igru ustupio državi na sljedećih deset godina. Licenciranje Tetrisa preuzela je državna agencija Elorg, tada zadužena za uvoz i izvoz računala i softvera u SSSR-u. U samom startu autor igre nije se obogatio, ali kako kaže, to mu i nije bilo važno. Bio je zadovoljan jer je vidio koliko igrači uživaju i pritom ruše otpor prema računalima. Privatna proizvodnja i prodaja u SSSR-u je bila zabranjena, tako da o velikoj zaradi Pažitnov nije ni razmišljao.
Nakon brojnih pokušaja pregovora s Rusima ''prva igra iza željezne zavjese'' pronašla je svoj put do Mađarske, gdje su je neovlašteno počele proizvoditi različite softverske kompanije.
Američka kompanija Spectrum HoloByte proizvela je 1987. jednu od ranih verzija igre i imala je veliki utjecaj na popularnost Tetrisa. Za glazbu su izabrali ''Kutijicu'', rusku narodnu pjesmu, a Nintendo je kasnije u podlogu stavio Orašara od Čajkovskog.
Kada je 1996. istekla originalna Elorgova licenca, Pažitnov je s Rogersom na Havajima osnovao The Tetris Company, tvrtku koja je otkupila preostala prava i tada je autor igre konačno počeo zarađivati od svog djela. Igru je u svijetu zaigralo od više stotina milijuna do čak milijarde ljudi, a i nakon 35 godina Tetris nije izgubio popularnost, što ga čini fenomenom.
