Prije šezdeset godina, u rano jutro 1. listopada 1964., moćan i elegantan vlak tiho je klizio urbanom džunglom Tokija prema jugu, u smjeru Osake. Taj povijesni dan bio je početak ere superbrzih japanskih vlakova, poznatih kao Shinkansen. Vlak-metak simbolizirao je novo, pozitivno poglavlje i svojevrsni oporavak od štete koju je izazvao Drugi svjetski rat.
Shinkansen, što u prijevodu znači "nova glavna linija“, postao je sinonim brzog i efikasnog putovanja, a Japan je do danas ostao svjetski lider željezničke tehnologije. Moćni konglomerati poput Hitachija i Toshibe svake godine izvoze milijarde dolara vrijedne vlakove i opremu.
Mreža japanskih brzih vlakova širi se bez prestanka; željezničke rute vode putevima od glavnog grada prema sjeveru, jugu i zapadu, do gradova poput Kobea, Kyota, Hiroshime i Nagana. Nekoć su putovanja između četiri glavna japanska otoka (Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu), koja se protežu na otprilike nešto manje od tri tisuće kilometara, nerijetko bila zamorna i mukotrpna. Tako je primjerice 1889. godine putovanje vlakom od Tokija do Osake trajalo 16 i pol sati, da bi 1965. godine za jednak put trebalo tek tri sata i 10 minuta. Tajna brzog putovanja je u brzini vlakova koja raste i do 320 km/h.
Sigurnost i brzina
Izazovna topografija zemlje, kao i drastične razlike u temperaturama: od ledenih zima na sjeveru do tropske vlage na jugu, japanskim su stručnjacima itekako zakomplicirale život - ali brojni zazovi koje su morali rješavati, učinili su ih vodećim inženjerima, koji su neumorno pronalazili nova i modernija rješenja za komplikacije s kojima su se suočavali.
Seizmička aktivnost stručnjacima je predstavljala najveći zalogaj jer je Japan jedno od geološki najaktivnijih mjesta na svijetu, sklono potresima i tsunamijima. Zbog seizmičke aktivnosti, Shinkanseni su opremljeni sustavima za automatsko zaustavljanje koji reagiraju na čak i najmanje potrese.
Usprkos svim poteškoćama, u povijesti Shinkansena niti jedan putnik nikada nije poginuo ili se ozlijedio zbog iskliznuća vlaka iz tračnica. Zanimljivo je i da su japanski brzi vlakovi poznati po svojoj nevjerojatnoj točnosti, s prosječnim godišnjim kašnjenjem manjim od jedne minute. Osim toga, izuzetno su energetski učinkoviti i troše manje energije po putniku u usporedbi s automobilima ili avionima.
Moderni vlakovi
Shinkansen se neprestano poboljšava, a novi vlakovi imaju dugačke, noseve kako bi smanjili buku prilikom ulaska u tunele, posebno u gusto naseljenim urbanim područjima. Do danas, Shinkansen je prevezao više od 10 milijardi putnika, čineći ga jednim od najuspješnijih i najpouzdanijih željezničkih sustava na svijetu.
Tijekom posljednja četiri desetljeća brojne zemlje su slijedile primjer Japanaca i izgradile brze željeznice, a vjerojatno najpoznatija je Francuska, koja je od 1981. ponosna na TGV između Pariza i Lyona. I Italija, Njemačka, Nizozemska, Tajvan, Turska i Saudijska Arabija vlakovima povezuju najveće gradove i služe kao alternativa zračnom prijevozu.
Posljednjih godina Kina je zasjenila Japan i ostatak svijeta izgradnjom najduže željezničke mreže na kojoj vlakovi postižu velike brzine na svijetu. Ukupna dužina kineske željezničke mreže iznosi oko 45.000 kilometra, a radi se i na razvijanju Maglev vlakova koji lebde iznad tračnica pomoću magneta i mogu postići brzinu od gotovo 640 km/h.
I Japan ima svoju eksperimentalnu Maglev liniju te trenutno gradi rutu dugu 286 kilometara između Tokija i Nagoye koja bi trebala biti otvorena 2034. godine. U konačnici bi se trebala protezati do Osake, smanjujući vrijeme putovanja do Osake na samo 67 minuta.
Najmanja kuća na svijetu? Pogledajte što sve stane u dom od 2 kvadrata
