Koliko čovječanstvo može biti napredno i kreativno, ali i okrutno i bezosjećajno, uvjerili smo se prije nekoliko godina kada je jedno od najvažnijih kulturnih centara antičkog svijeta teško nastradalo u ratnim sukobima. Tijekom rata u Siriji ISIS je dva puta okupirao Palmiru u Sirijskoj pustinji, sjeveroistočno od Damaska. Uništio je mnoge hramove i vrijedne spomenike. Spoj graditeljskog nasljeđa Bliskog istoka i čuvene rimske gradnje, građevina s UNESCO-ovog popisa svjetske baštine - hram Ba'alšamin nepovratno je nestao. Osim hrama koji je svojedobno predstavljao najznačajniju vjersku građevinu Bliskog istoka, ovo područje može se pohvaliti ostacima drevnog kazališta, Dioklecijanovog vojnog kampa i drugih građevina.
2018. godine Palmira se je krenula s restauracijom i 2020. ponovno otvorila vrata turistima. Iako se nakon toga zatvorila zbog pandemije, a niti danas nije sigurna za posjetitelje. Kako piše stranica travellersworldwide.com posjetitelje do arheoloških nalazišta može otpratiti pripadnik vojske, ali niti to ne jamči sigurnost od ISIS-a, koji napadaju vozila uz cestu prema Palmiri.
No vratimo se u neka prošla, ali također burna vremena, kada je Palmira bila u punoj snazi. Priča je to o veličanstvenom antičkom gradu i iznimnoj ženi, kraljici Zenobiji koja je zaslužna za brojne Palmirine ljepote. Manje poznata, ali zato ništa manje važna vladarica, Palmiru je lansirala u visine.
Drevni grad započeo je svoj život u pustinjskoj oazi na pola puta između Sredozemlja i Eufrata, daleko od bilo kojeg drugog izvora pitke vode. Prvi stanovnici u Palmiru su stigli još u neolitiku. S vremenom je prerasla u važno asirsko središte karavanske trgovine, a njezino je bogatstvo nezaustavljivo raslo zahvaljujući odličnom položaju nedaleko od Puta svile. Iz Arabije se dopremao tamjan, iz Indije mirisna ulja, boje, drago kamenje, pamuk i druge tkanine, a iz Kine je pristizala skupocjena svila i koža. Mala Azija je pak izvozila vunu, srebro i zlato, a Fenikija staklo i vunu. U zlatno doba grad je imao razvijen sustav natapanja koji je omogućavaju obradu velikih površina oko grada. Bio je poznat i po vještini svojih strijelaca koji su jahali na devama.
Putovanja
5 povijesnih mjesta koja su uništena u posljednjih dvadesetak godina
Smještena na polovici puta od Istoka i Zapada, Palmirin položaj imao je i lošu stranu – bila je u nezahvalnoj poziciji između Perzijskog Carstva i imperijalističkog Rima.
Napredak u Palmiri krenuo je s Septimijem Odenatom koji je priznao rimski suverenitet i u Mezopotamiji postavio temelje jake države. No nakon njegova ubojstva, za vladavine njegove udovice Zenobije i sina Vabalata nastao je dar-mar. Zahvaljujući neustrašivoj vladarici, Palmira se proširila sve do Egipta i Male Azije.
Zenobija zavladala je umjesto mladog sina Vabalata od 267. godine i pokazala zube Rimu, s kojim je neprijateljstvo godinama tinjalo. Zahvaljujući hrabrom vojskovođi Zabdi osvojila je Egipat, Anatoliju i druge susjedne zemlje. Izgradila je velebne građevine te je Palmiru učinila kulturnim i gospodarskim središtem Orijenta. Svojem sinu je pružila naslov Caesar Augustus, što je, logično, izazvalo sukob s rimskim carom Aurelijanom. On nije mogao tolerirati takav potez, a nakon teškog poraza kod Emese, Zenobijina vojska se povukla. Aurelijanu njeno povlačenje nije bilo dovoljno i 272. je uništio Palmiru, a kraljicu je navodno zarobio u vili nedaleko od Rima, kao znak trijumfa. Ako je to točno, Zenobija je ondje i umrla, ali u povijesti je zauvijek ostala upisana njezina hrabrost.
No o njenoj smrti postoji nekoliko verzija - pripisuje se bolesti, samoizgladnjivanju i pogubljenju, ali postoji i verzija prema kojoj je Aurelijan bio njome toliko impresioniran da ju je pustio na slobodu i dao joj vilu u Tiburu (današnji Tivoli), gdje je postala važno ime rimske društvene scene.
U vrijeme svojeg najvećeg sjaja, prije nego što su je dotukli Rimljani, a potom i Arapi, Palmira je blistala jedinstvenom arhitekturom i umjetničkim djelima u kojima se spajaju aramejski, semitski, grčki i rimski utjecaji. Belovo svetište i Ba'alšaminov hram navode se kao posebni biseri arhitekture, s unutrašnjim svetištima u koje je ulazila svjetlost, što nije bilo uobičajeno za rimski utjecaj.
Putovanja
Nepokoren sjaj Alepa: Tvrđava koja je ispraćala carstva i danas ponosno nadgleda grad
Ba'alšaminov hram, koji je nastradao tijekom rata u Siriji, bio je jedan od najvećih i najbolje sačuvanih u Palmiri. Podignut 132. godine, za vrijeme Hadrijana poslužio je kako bi zaokružio stariji monumentalni kompleks. Veličanstveni stupovi i niz dvorišta arheolozima su ukazali da se radilo o grandioznoj građevini. Stanovnici Palmire nekoć su mogli uživati u šetnji avenijama s kolonadama i postoljima za kipove uglednika i vladara, odlaziti u terme ili kazališta. Izvan zidina nalazilo se groblje s grobovima sagrađenima poput kuća, podzemnim odajama s vrijednim freskama, kipovima i stupovima. Ostaci Palmire i danas bude maštu i oživljavaju uspomenu na nekadašnji sjaj.
Kako se veličanstvena europska metropola ponovo rodila nakon što je bila gotovo izbrisana s lica Zemlje
