Galerija
Bez obzira na to što si je mogao priuštiti jela kakva je htio, jedan od najčešćih zalogaja predsjedniku Richardu Nixonu bio je ni više, ni manje, nego svježi sir preliven kečapom. Tu je naviku navodno usvojio od bake, a osim toga, liječnik mu je savjetovao da u prehranu uključi svježi sir. Kako nije volio mliječne proizvode, učinio ga je podnošljivijim uz malu pomoć kečapa. Benito Mussolini također je imao (blago rečeno) neobične prehrambene navike. Nakon što mu je dijagnosticiran čir na želucu prešao je na prehranu koja se uglavnom sastojala od voća i do tri litre mlijeka dnevno.
A prema svjedočanstvu osobnog kuhara Kenjija Fujimota, Kim Jong Il uživao je u luksuzu: iranskom kavijaru, francuskom konjaku i papaji s Tajlanda, a omiljeno jelo bilo mu je sushi. Ni Hitler nije imao klasični jelovnik – većinu života je uživao u jetrenim knedlama i kobasicama, a zatim se okrenuo vegetarijanstvu. I Henry Ford je bio izbirljiv kad je riječ o hrani. Često je nosio orašaste plodove ili grožđice po džepovima. Kao mladić, bio je potpuno nezainteresiran za hranu i samo bi je prebacivao po tanjuru da izgleda kao da jede. Iako je zarađivao gotovo milijun dolara godišnje, preferirao je prehranu bogatu biljem, koje je sam skupljao.
Carski drobljenac
Car Franjo Josip obožavao je jelo od tijesta za palačinke koje po njemu nosi današnji naziv, a o carskom drobljencu i danas kruže brojne legende. Navodno je jednom prilikom lutajući alpskim pašnjacima nakon lova car navratio u skromni dom jedne seoske obitelji kako bi se sakrio od nevremena.
U silnoj nervozi što joj je austrijski car u kući, žena je upropastila palačinke koje je pekla u tavi. Caru je, međutim, jelo izvrsno prijalo, iako ga je nazvala "schmarrn" (zbrka, kaša) pa ga je on prozvao "kaiserschmarrn". U Austriji se komadi tijesta režu na manje komade, posipaju grožđicama i šećerom u prahu te poslužuju s umakom od šljiva ili jabuka. Grožđice se također mogu umiješati u tijesto tijekom pečenja. Nešto složenija varijanta uključuje bjelanjke, koji se umute u tijesto kako bi ono postalo prozračnije.
Juha od kruha i 10 jaja
Malo tko zna koliko je Ludwig van Beethoven ozbiljno shvaćao svoju juhu. Čak je jednom prilikom rekao da samo domaćica ili kuhar čista srca mogu pripremiti savršenu juhu. Jedno od njegovih omiljenih jela na žlicu bilo je upravo kašasta juha od kruha s deset umućenih jaja, koju je navodno jeo svakog četvrtka.
Jaja su morala biti svježa, a skladatelj bi ih jedno po jedno razbijao u tanjur. No razbijao bi ih i po podu i zidovima, gađajući domaćicu, ako nisu bila potpuno svježa – tako se barem priča o temperamentnom Beethovenu. Prema riječima Ignaza von Seyfrieda, tadašnjeg opernog dirigenta, Beethovenova domaćica je bila spremna na bijeg da je skladatelj ne polije ručkom.
Napoleonova piletina
Piletina pirjana s češnjakom i rajčicom poslužena s pečenim jajima i rakovima francuski je specijalitet koji se naziva Marengo, nazvano prema bitci u kojoj je Napoleon pobijedio u lipnju 1800. godine. Iako se kombinacija sastojaka može činiti neobičnom, spoj piletine i morskih namirnica ima smisla (sjetimo se paelle).
Prema popularnoj priči, Napoleonov kuhar Dunand poslužio mu je piletinu s rakovima, nakon što je Bonaparte uspio istjerati habsburšku vojsku iz Italije. Koliko je bitka kod Marenga bila značajna, govori i to da je po njoj Napoleon nazvao jednog od svojih konja, a to ime nosi i nijansa sive boje, kao i ulica u Parizu. Prema legendi, Dunand je skuhao jelo od namirnica koje su mu bile dostupne, a Napoleon se oduševio okusom i ubrzo ponovno zatražio kuharovu piletinu. Kada je Dunand kasnije zamijenio rakove gljivama i dodao vina, Napoleon je odbio jelo smatrajući kako će mu promjena donijeti lošu sreću u ratu. Istina ili mit, varijacije ovog jela su zaživjele.
Elvisov sendvič
Sendvič s maslacem od kikirikija jedna je od osnova osebujne američke gastronomije koja se u Hrvatskoj počela jesti tek posljednjih nekoliko godina. Amerikanci obično naprave sendvič od dvije kriške kruha s nešto maslaca od kikirikija i džema ili s dodatkom nasjeckane banane.
Elvis Presley obožavao je pak dodati i nešto prženih komadića špeka te meda. Ne čudi stoga što se kombinacija maslaca od kikirikija na kriškama kruha zajedno s bananom i prženim špekom katkad naziva i Elvisov sendvič. Sendvič ima nekoliko varijanti, može se naći u nekolicini svjetskih kuharica, ali i na meniju brojnih američkih zalogajnica. Vrlo se lako priprema i kod kuće. Kralj rock and rolla volio je za sendviče upotrebljavati bijeli kruh ili čak takozvani havajski slatki kruh. Ovdje možete pronaći i recept.
Nema do tjestenine
Audrey Hepburn najpoznatija je po svojim legendarnim ulogama u filmovima kao što su "Praznik u Rimu" (1953.), "Doručak kod Tiffanyja" (1961.) i "Moja draga gospo" (1964.). Međutim, manje je poznato da je u stvarnom životu bila strastvena domaća kuharica i velika ljubiteljica hrane – osobito tjestenine. Najdraži recept su joj bili špageti u jednostavnom umaku od rajčice - spaghetti al pomodoro. Tradicionalni talijanski umak pomodoro može se pripremiti sa svježim rajčicama, ali češće se koristi konzervirana rajčica, čime se dobiva brzo i ukusno jelo. Razlikuje se od marinare po tome što ima gušću teksturu i obično se priprema s tek nekoliko sastojaka – rajčice, luka, češnjaka, maslinovog ulja i bosiljka.
Da je Hepburnina ljubav prema tjestenini bila ogromna, potvrđuju i njezini sinovi koji tvrde da bez nje nije mogla živjeti. Omiljene špagete s rajčicom jela je barem jednom tjedno, i tako godinama - i nikada se nije ustručavala tražiti repete. Među drugim vrstama tjestenine koje je obožavala su spaghetti alla puttanesca s inćunima i češnjakom. Audrey je pripremala i svoju verziju penne alla vodka, bogatu maslacem i vrhnjem, kao i varijaciju paste al forno, zapečenu tjesteninu s mesnim umakom i sirom. Kad bi joj poznati modni dizajner Valentino Garavani došao u posjet, Hepburn bi mu pak poslužila tjesteninu s pestom.
Novi kviz općeg znanja: 15 pitanja za mazohiste i sladokusce
