Galerija
Stari Rim nas jednostavno ne prestaje fascinirati. Iako su od njega prošla tisućljeća, i dalje se divimo brojnim artefaktima tog doba, pitamo se kako su nastale neke građevine, a još nam je veća misterija – kako su neke ceste preživjele. Zanimljivo je i proučiti svakodnevni život Rimljana tog doba, pa između ostalog, saznati i koje su životinje imali.
Kada razmišljate o životinjama u starom Rimu, prva slika koja vam može pasti na pamet mogla bi uključivati gladijatorsku arenu. No, što je s kućnim ljubimcima? Jesu li stari Rimljani uopće imali kućne ljubimce? A ako jesu, kakve su ljubimce imali?
Psi
Čak i kad bi netko zamislio sliku psa u starorimskom okruženju, s obzirom na to kako se na Rimljane uglavnom gleda kao na vojnike i krute političare, moglo bi se pretpostaviti da su psi korišteni za lov, praćenje i čuvanje imovine ili stoke. I netko bi bio u pravu. Psi su se, naime, koristili u ratovima, u lovne svrhe, u ratovanju, kao i za čuvanje, o čemu svjedoči najpoznatiji mozaik iz Pompeja (Cave canem), ali su bili prisutni i u ulozi čovjekova najboljeg prijatelja! Štoviše, Toynbee, ugledni engleski povjesničar, komentira kako je “ljubav prema kućnim ljubimcima bila jedna od najprivlačnijih osobina starorimskog karaktera”.
Možemo čak govoriti o različitim pasminama pasa, kao što su to radili Rimljani. Na primjer, Laconian i Molossian su korišteni za lov i čuvanje stoke, a o ovim vrstama pasa vrlo detaljno govore autori koji se bave poljoprivredom. Što se tiče pasa kućnih ljubimaca, poznata pasmina bila je Melitan: "pas za krilo". Ovaj dugodlaki pas kratkih nogu i šiljatog nosa može se vidjeti na skulpturama i poznato je da je bio popularan među građanima više klase.
Mačke
Možda neočekivano, ali mačke nisu bile popularni kućni ljubimci među Rimljanima. Da, u Rimu je bilo mačaka, zapravo mnogo, a vjerojatno su ih tamo na brodovima dovezli grčki kolonizatori, još u 5. stoljeću prije nove ere.
Mačke su u Rimu uglavnom smatrane lovcima na miševe. Čak su se morali natjecati s lasicama i tvorovima za titulu kontrolora glodavaca, jer su te životinje u tu svrhu držane u rimskim kućama. Jedan pogled na pompejske mozaičke prikaze mačaka mogao bi biti dovoljan da pokaže kako su neki (ili većina?) Rimljani gledali na mačke.
Osim u gradovima i vilama, ostaci mačaka pronađeni su u vojnim utvrdama i predstražama. Prema Donaldu Engelsu, autoru Klasičnih mačaka, latinska riječ cattus u značenju mačke prvi put je korištena u vojnom kontekstu.
Ptice
Nadaleko poznate Katulove pjesme o vrapcu njegove djevojke i njegovoj smrti mogle bi nas, ako ih čitamo doslovno, dovesti do pogrešnog dojma da su ptice bile naširoko cijenjeni kućni ljubimci u starom Rimu. Ptice su doista držane kao kućni ljubimci i bile su prilično popularne, no čini se više kao statusni simbol. Neke vrste, poput ljupkih raspjevanih slavuja, bile su skupe, a ako bismo vjerovali Pliniju, mogle su doseći cijenu po kojoj su se prodavali robovi! To ne znači da njihovi vlasnici nisu voljeli ptice kao kućne ljubimce, samo da literarni i umjetnički dokazi pokazuju ptice zatvorene u kavezima u kućanstvu te kao oblik zabave (ptice koje govore). Oni sigurno nisu bili predmet mnogih epitafa, kao što su bili psi.
Čini se da je kavez za ptice kao artefakt osebujno rimsko obilježje. Prema Pliniju, prvi čovjek koji je izumio kavez također je bio Rimljanin. Iako nema fizičkih dokaza, pisani izvori spominju kaveze od srebra, zlata, bjelokosti i kornjačinog oklopa.
Ribe
Proširimo li definiciju riječi kućni ljubimac, što bismo trebali, s obzirom na nešto drugačiji odnos Rimljana prema kućnim ljubimcima (u odnosu na nas danas), možemo govoriti i o ribama koje su držane u rimskim kućanstvima. Samo u Pompejima pronađeno je više od 70 vodenih struktura unutar vila, od kojih su mnoge sadržavale ribe. Ipak, iako su služile kao statusni simboli poput ptica, ribe su mogle završiti i kao večera svoga gospodara. Dakle, čuvali su ih kao ukras i kao hranu. Kružile su čak i glasine da su neki oplakivali smrt svojih riba i da su neki svoje ljubimce kitili naušnicama i ogrlicama…
Što se tiče vrsta riba koje su se držale u rimskim ribnjacima i bazenima, bilo je tu svega. Neke su bili namijenjene za izlaganje, druge za hranu. Kao hrana bile su popularni iverak, list... Cipli su bili jestivi, ali i zanimljivi zbog svog ponašanja, a cipli su držani i za zabavu jer su skloni iskakanju iz vode. Kasnije se pročulo kako su se razne vrste jegulja prodavale za ogromne količine novca.
Minijaturni otok posljednjeg rimskog kralja na koji su se Talijani bojali zakoračiti
