Platforme za dijeljenje prijevoza sve su popularnije i u Hrvatskoj jer je često manji udarac na novčanik podijeliti troškove nego putovati sam i plaćati gorivo i cestarine. I dok neki korisnici imaju samo riječi hvale i divna iskustva o kojima pišu na forumima o novim prijateljstvima i ugodnim vožnjama, drugi se pak zaklinju: "Nikad više".
Bez obzira na recenzije i ocjene koje mogu pomoći prilikom odabira vozača, ali i putnika nikada se ne može sa sigurnošću znati s kime ćete biti u automobilu. Loših iskustava ima s obje strane, a neka od njih bi lako mogla poslužiti kao inspiracija za kakav roman ili film.
Neugodna iskustva
"Pazite s kim se vozite, koga birate i dobro provjeravajte jer svatko može napravit profil“, upozorava jedna od korisnica platforme za dijeljenje prijevoza na Redditu i dodaje:
Pišem ovo kao upozorenje ostalim curama koje koriste ovu aplikaciju. Često koristim platformu za dijeljenje prijevoza i vozila sam se dosta puta. Rezervirala sam, kao i obično, prijevoz par dana prije. Vozač je na aplikaciji bio predstavljen kao Andrija, 33 godine, verificiran profil bez slike, registriran u studenom 2024. godine, bez ijedne recenzije.
Obično ne uzimam takve prijevoze, ali rekla sam si – produžen je vikend, bolje uzeti i to nego ići busom. Čekam na parkingu, dolazi auto koji nije isti auto koji je naznačen u profilu, sa spuštenim prozorima i unutra dvije muške osobe stvarno sumnjivog izgleda. Unutra puše. U kratkim rukavima suvozač i vozač u dugim. Izlaze obojica van, vozač kreće prema gepeku govoreći: “Ovo je Andrej”, pokazujući na suvozača i govori kako će ipak on voziti. Nije se predstavio. Otvara gepek, a Andrija, suvozač, otvara stražnja vrata i primi me rukom za nadlakticu kako bi me malo pogurao prema autu.
U tom trenu govori vozač da stavim kofer u gepek i da se vrata iza ne mogu otvoriti iznutra jer ima dječju zaštitu. Mrak mi je pao na oči i u toj sekundi sam postala svjesna da nešto ne valja – u gepeku, a ni iza na sjedalima, oni nemaju niti jakne, niti ikakvu torbu, kao ni kofer, a putuju iz Splita za Zagreb u 15:30 h. Toliko sam se prepala da sam samo stisnula broj telefona od dečka i okrenula se od njih prema njegovoj kući. To je trajalo sve možda minutu i pol. Otkad sam se okrenula, nije prošlo ni 30 sekundi – oni su se isparkirali i otišli. Nitko me nije pitao (gledajući iz aspekta, ako nisu imali loše namjere sa mnom): “Oprosti, što se desilo?” – nego su samo sjeli i otišli. 15-ak minuta nakon toga smo tražili da napišemo recenziju i prijavu, no profil više nisam našla ni u porukama ni u rezerviranom prijevozu. Također, “Andrija” je izgledao kao da ima 45+ godina, a vozač je izgledao kao da ima preko 50 godina“.
"Povremeno se služim platformom za dijeljenje prijevoza na relaciji Varaždin - Zagreb (i obrnuto) već više od dvije godine i nikad dosad nisam imala loša iskustva. Neki vozači nisu imali nijednu recenziju i ja sam bila prva koja im je dala ocjenu. Sve je prošlo u redu. Naravno, to ne znači možda netko neće imati neko drukčije iskustvo od mog. Ili da možda ja s vremenom neću doživjeti neko loše iskustvo. Srećom zasad je sve bilo u redu", odgovorila je jedna od forumašica, a druga je savjetovala:
"Samo bukiraj vozače koji imaju po nekoliko dobrih recenzija i bit će sve okej. Postoji i opcija da se filtriraju vožnje s vozačima koji su potvrdili osobnu iskaznicu, što pruža dodatnu sigurnost."
Svakojaki doživljaji
- Vozio sam dvoje narkomana od Varšave do Beča. Nafiksali su se nekog narkotika na prvoj benzinskoj kad smo stali i bili ukomirani cijelim putem. Ljudi su bili simpatični, ali ja sam se stresirao da ih ne prebaci.
- Najgore mi je kad nas u manji auto tipa Corse ili Pola nagura troje iza i onda mi još na kraju kaže da je cijena viša jer idemo autoputom. Kad su počeli dizati cijene i tako naplaćivati kofere odustala sam od takvog prijevoza.
- Lik je po magli vozio 220 na sat. Put koji normalnom vožnjom traje dva i pol sata smo prošli za sat i 40 minuta.
- Imam preko 50 vožnji dijeljenog prijevoza kao putnik, ali jednu nikad neću zaboraviti... Na Badnjak prošle godine lik me vozi od Zagreba do Zadra. Cijena uredna, ocjene isto, sve izgleda u najboljem redu. Lik kasni sat i pol, u autu nas je petero putnika i pas (bio je sladak), a ja imam 213 cm i 130 kila - znači jedna noga mi je u ustima a drugom mazim psa na zadnjem sicu. Sve puno kesa i torbi, Hercegovci u povratku iz Münchena za Posušije, ali veseo sam ja čovjek i volim vesele ljude, nije greda. Na prvom stajalištu vozač staje kupuje pivo i sjeda nazad, a za volan dolazi kompić, normalno svi piju pivo pa i vozač. Nakon pola sata stajemo opet, lik vadi drogu. Namazan majstor piči kroz Liku 150-180 km/h, a magla, kiša, uvjeti katastrofa. Pravda se da moraju stići na polnoćku, a on je umoran i u afteru. Ja ne vjerujem što se događa... Stigli smo za dva sata i 45 minuta u Zadar, svi živi. Lik neće uzet pare, daje mi čokoladu da odnesem svojima za Božić.
- Najgore iskustvo kad je neki tip oglasio vožnju, a ja rezerviram par sati prije. Ništa se ne javlja i konačno ga zovem, a ono, uopće ne gleda poruke i još neće ni putovati taj dan. Sva sreća da sam se snašla, inače bi ga proklela za sva vremena.
- Najgore iskustvo kao putnik: lik me treba pokupiti u Beču u 18 sati. Oko 10 ujutro pošaljem poruku da potvrdi. Ništa, nema odgovora. Šaljem drugu poruku u 15 sati, ništa. U 16:30 panično šaljem poruku... U 17 sati imam opciju: bus ili krenuti prema mjestu dogovora. Na kraju odabirem bus. Lik se javlja oko pola sedam, da je ugasio internet.
- Lik se nije pojavio niti mi odgovarao na poruke, izvisila sam usred Beograda.
Grad u kojem noćenje u hotelu s 5 zvjezdice košta tek 45 eura – za dvije osobe
