Ne treba imati oko sokolovo da bismo primijetili kako u većim gradovima nedostaje fizičkog prostora: sve više ljudi, sve više zgrada, sve više prometa. No, osim što ponestaje mjesta za živuće, jednako ga ponestaje i za one kojih više nema.
Englezi su već sada procijenili kako će im ponestati zemlje za grobne parcele u idućih 20 godina, a njujorško groblje Marble prodaje parcele i po 350 tisuća dolara zahvaljujući visokoj potražnji. Pa, tko želi počivati na Manhattanu – usko mu polje…
Brojni gradovi sada su se našli u problemu manjka mjesta za grobne parcele. Rješenje? Vertikalna groblja.
U nekim zemljama se već desetljećima snalaze kako znaju i umiju. Primjerice, Česi na nekim grobljima imaju i po desetak katova ispod zemlje, dok Norvežani iskopavaju grobove kada pretpostavljaju da se sadržaj već „razgradio“.
Sada mnoge zemlje rješenje pronalaze u visinama, umjesto pod zemljom. U tome predvodi Azija gdje možete pronaći čak i hotele za mrtve. Mnogima ovo zvuči morbidno, no teška vremena iziskuju svakakve mjere. U japanskom hotelu za mrtve moguće je privremeno držati tijela dok čekaju svoj red na ukop u jedno od prekrcanih gradskih groblja.
Još jedno od rješenja su vertikalna groblja koja ćete ugledati na padinama i brdima. Možda najpoznatije jest Pok Fu Lam u Hong Kongu koje je „ugrađeno“ u brdo iznad grada i penje se uz njegove padine u obliku terasa.
Slično groblje nalazi se u Brazilu. Zove se Memorial Necropole Ecumenica, a kad je izgrađeno 1983. godine bila je to samo mala zgrada. No, kako je potražnja rasla, rasla je i ona, ali i cijene. Pa ako trebate mjesto, trebat ćete izdvojiti i po nekoliko tisuća dolara. Danas je to već neboder od 32 kata, u kojem se osim grobova nalaze i kapelica, mauzolej, pa čak i restorančić na vrhu.
U Japanu neke tvrtke već sada kupuju zemlju za „korporativna groblja“ u kojima će (bivši) zaposlenici lakše doći do posljednjeg počivališta.
S druge strane, zemlje poput Izraela koji također radi na vertikalnim grobljima imaju problem pri suočavanju s vjerskim običajima – mnogi od njih inzistiraju na ukopu u zemlju, pa to rješavaju cijevima ispunjenima zemljom da bi grobovi barem na neki način ostali „povezani“ s tlom.
Indijski toranj Moksha će po dovršetku automatski steći titulu najvišeg groblja na svijetu. No, kako napominju arhitekti, tijela koja se nalaze unutra ostat će samo između 5 i 10 godina, jer u gradovima više nema mjesta ni za žive, a kamoli mrtve.
