Galerija
Te je večeri Šibenik zasjao novim, električnim svjetlom. Oko 20 sati gotovo sve gradske ulice obasjale su električne svjetiljke, a petrolejski ferali otišli su u povijest. Bio je to prvi cjeloviti elektroenergetski sustav u Hrvatskoj na izmjeničnu struju i jedan od prvih takvih sustava u svijetu. Sustav Krka–Šibenik povezivao je hidroelektranu, dalekovod, distribucijsku mrežu i potrošače u gradu.
Struja se osim za rasvjetu koristila za pogon mlinova, uljarica i tvornice tjestenine, a kasnije su se na mrežu priključili kazalište, kavane, hoteli i prva kućanstva. No ono što ovaj pothvat čini posebno važnim nije samo javna rasvjeta, nego prijenos izmjenične električne energije - u vrijeme kada se tehnologija prijenosa električne energije na veće udaljenosti tek razvijala.
Projekt su pokrenuli šibenski gradonačelnik Ante Šupuk, njegov sin Marko Šupuk i šibenski nadmjernik Vjekoslav pl. Meichsner. Meichsner je još 1892. zatražio dozvolu za gradnju na Krki, a 1893. dobio koncesiju za iskorištavanje njezine vode. Tvrtka Šupuk i Meichsner počela je raditi u lipnju 1895., a svega nekoliko mjeseci poslije elektrana je proradila.
U hidroelektrani je bila ugrađena Girardova turbina koja je pokretala generator dvofazne izmjenične struje. Električna energija napona 3000 volti prenosila se do Šibenika dalekovodom postavljenim na drvenim stupovima, a u gradu se distribuirala preko rasklopnih i transformatorskih stanica.
Zbog svojeg povijesnog značaja Hidroelektrana Krka, kasnije nazvana Jaruga I, uvrštena je u IEEE-ov program Milestone, koji obilježava važne inženjerske pothvate u svjetskoj povijesti. Ostaci izvorne elektrane danas su sačuvani kao vrijedan dio industrijske i tehničke baštine na području NP Krka.
Kako se nekoć kupalo na Jadriji? Kultna plaža koju Šibenčani vole zbog krafni i lijepih uspomena
