Iz koje god zemlje dolazite i kakvu god putovnicu imate, ona je, manje više, slična putovnicama drugih zemalja. Ok, neke su itekako moćne, pa je primjerice lakše putovati svijetom njemačkom nego albanskom putovnicom, ali pustimo sad broj vrata koje neka putovnica otvara i posvetimo se priči o izgledu putne isprave!
Nedugo nakon završetka Prvog svjetskog rata, točnije 1920. godine, jedan sastanak u Francuskoj promijenio je zauvijek način na koji putujemo. Naime, tada je "izmišljena" moderna putovnica. Dan danas, bez obzira na nacionalnost, sve su putovnice nalik jedna na drugu – uglavnom imaju jednaki broj stranica, jednaku veličinu i dizajn, a razlikuju se tek po boji.
Spomenutu ekipu s francuskog sastanka prije gotovo 100 godina, činili su članovi Lige naroda, organizacije osnovane nakon rata s ciljem održavanja mira u svijetu. Upravo su tad donijeli odluke vezane za ozgled i buduće korištenje putovnica.
> Zašto se na slikama za putovnicu ne smijete smijati?
Naime, sve do Prvog svjetskog rata putovnice nisu bile potrebne za slobodno kretanje unutar europskih zemalja i prelazak granice išao je prilično jednostavno. No za vrijeme rata, logično, sve se promijenilo, te se počelo s kontrolom granica i kretanja. Ista praksa nastavila se i u godinama poslije rata, te više nije bilo jednostavnog prelaska granica.
Liga naroda je stoga propisala korištenje putovnice i donijela uredbu kako one moraju izgledati. Propisane su dimenzije 15,5 x 10 centimetara i obveza da putovnica ima 32 stranice, od čega je 28 prazno za pečate i vize. Uz manje promjene, broj stranica i dimenzija uobičajene su diljem svijeta.
Stvari koje su se u međuvremenu najviše promijenile odnose se na sigurnost, pa su putovnice dobile brojne vodene žigove, elektroničke čipove, biometrijske informacije i slično, tako da je onima koji ih pokušavaju krivotvoriti, značajno otežan posao.
