Duboko među planinskim slojevima Crne Gore, negdje na pola puta između Nikšića i Podgorice, visoko iznad Bjelopavlićke ravnice, u okomitoj stijeni uglavio se Manastir Ostrog. Nalazi se na 900 metara nadmorske visine, a ime je dobio po Ostroškoj gredi koja ga nadvisuje.
Dramatično bijele boje, usred stijene, ovo remek-djelo prirode i arhitekture plijeni pažnju i istovremeno pruža dubok mir. Manastir Ostrog jedno je od najvažnijih hodočasničkih mjesta pravoslavnih kršćana, ali i sve češća turistička destinacija koju godišnje posjeti i nekoliko stotina tisuća turista iz čitavoga svijeta.
Manastir je u 17. stoljeću, tražeći mjesto gdje će voditi miran i samotnjački život u molitvi, sagradio hercegovački metropolit Vasilije, na mjestu najudaljenijih isposničkih ćelija u blizini pećinske crkve Vavedenja Presvete Bogorodice koju je sagradio Sveti Isaija.
Udaljeno i prilično nepristupačno mjesto nije samo obećavalo samoću, nego i sigurnost od prodora Turaka. Vasilije je, nakon što je 1671. godine umro u manastiru, proglašen svetim zbog svog uzornog i bezgrešnog života, a njegovo tijelo čuva se u spomenutoj pećinskoj crkvi posvećenoj uvođenju Bogorodice.
Manastirski kompleks sastoji se od dva dijela: Gornjeg, koji je sagrađen oko 1665., i Donjeg manastira sagrađenog gotovo dva stoljeća kasnije, 1824. Iako su temelje manastira postavili pustinjaci iz ranijeg razdoblja, danas se osnivačem samostana smatra upravo sv. Vasilije Ostroški.
Gornji Manastir sastoji se od crkve Vavedenja Presvete Bogorodice i crkve Svetog krsta, doslovno je ugrađen u stijenu, a sa svojom blještavo bijelom fasadom izgleda gotovo nestvarno. Na impresivnoj visini, s izgubljenom trećom dimenzijom, tako kontrastno bijel u odnosu na stijenu koja ga guta, stvara prizor koji ćete pamtiti zauvijek.
Donji Manastir sagrađen je u 19. stoljeću, a sastoji se od crkve Svete Trojice, manastirskih konaka i vjerske škole osnovane u 18. stoljeću. U njemu se danas redovno održavaju liturgije, krštenja i vjenčanja.
Početkom 20. stoljeća manastir je pretrpio ogromnu štetu u požaru, ali potpuno je obnovljen 1926. godine. Dvije pećinske crkve u požaru ostale su netaknute, tako da su one i danas iste kakve su izgrađene, tj. ugrađene u 17. stoljeću.
Od Donjeg do Gornjeg manastira vodi cesta duga oko pet kilometara, a postoji i pješačka staza koja vodi kroz šumu i kojom se od jednog do drugog dijela manastira može stići za manje od pola sata.
Hodočasnici će naravno odabrati dulji put, što sigurno ima i meditativni učinak, a pogled na tamnozelenu prirodu oko vas, stoljetnu hrastovu šumu i blještavo bijel manastir visoko iznad, sigurno imaju duhovni učinak i kod onih nimalo religioznih.
