Galerija
Uz mudro osmišljen jelovnik gosti naručuju i troše više nego što su namjeravali na ulasku u restoran, tvrde psiholozi. Pritom se ne radi o hipnozi niti podvalama nego o malim dizajnerskim trikovima i kreativnom pristupu.
Boje su važne
Važnost boja dobro poznaju stručnjaci za uređenje interijera, ali i dizajneri jelovnika. Zelena poručuje: ovo je svježe i organski uzgojeno, a narančasta potiče apetit. Žuta je razigrana i vrckava, a na tamnoj podlozi odlično se vidi čak i kad je osvjetljenje slabije pa se često koristi za jela koja se jedu navečer. Crvena potiče na akciju, poručujući podsvijesti da se samo jednom živi pa zašto ne bismo potrošili više.
Zlatni trokut
Kad uzmemo jelovnik u ruke, pogled najprije pada u sredinu, zatim putuje na gornji desni ugao pa skreće lijevo. Poznavatelji taj fenomen nazivaju zlatnim trokutom, a vješti ga ugostitelji koriste tako da na te dijelove menija stavljaju najskuplja jela.
Jela na vrhu
Istraživanja su pokazala da gosti najčešće naručuju prva dva jela ili posljednje sa stranice, odjeljka, kolone… Stoga se savjetuje voditeljima restorana da upravo ondje stave ona jela za koje misle da su nepravedno zapostavljena ili žele povećati njihovu prodaju.
Hrana za maštu
Imena jela koja pršte superlativima, poput najbolji hamburger na svijetu najčešće ostaju neprimijećena ili izazivaju podsmijehe, ali jednostavni dodatni opisi koji škakljaju maštu mogu biti pun pogodak. Tako primjerice carpaccio s odležanim octom, ružičasti ceviche, jako ozbiljna ljetna salata ili tuna žutih peraja potiču na razmišljanje o jelu, a to je samo korak do naručivanja.
Igra emocija
Nazivi jela poput juhica bake Mare igraju na emociju jer zamišljamo vrijednu baku kako navlači pregaču i sjecka povrće iz vrta da bi razveselila unuke. To što baka Mara kuha juhu tako da uspe sadržaj iz instant vrećice u vruću vodu, nikome ne pada na pamet. U jednakom tonu i lički krumpir ima više uspjeha nego obični krumpir-beskućnik jer volimo imati osjećaj da jedemo nešto domaće. Čest je slučaj da ono što poznamo volimo, a nepoznatog se bojimo. Stoga su pun pogodak jela koja osim imena na kojem se lomi jezik, poput bouillabaissea imaju i opis kojim se možemo poslužiti ako ne znamo izgovoriti, poput francuska juha.
Strah od blamaže
Više je onih koji ne naručuju vino jer ih je strah da će pogriješiti, nego istinskih poznavatelja. Ugostiteljima je to sve jasnije pa se često u karti pića mogu pronaći opisi vina poput primjerice lagana i lepršava bijela ili suha i slojevita crna jer daju naznaku o čemu se radi
Brojke i slova
Ugostitelji znaju da je otvaranje novčanika često najgori dio posjeta restoranu. Iako treba istaknuti cijene jer nitko ne voli kad ne zna na čemu je, nigdje ne piše da uz broj treba stajati i valuta. Neki ugostitelji se služe vrlo uspješnom taktikom da cijene umjesto brojevima napišu slovima i tako cijene postanu manje "vidljive".
Funkcionalna bjelina
Na stranicama s puno slova oko traži prazninu da se odmori i smjesti se upravo tamo gdje su mudri dizajneri menija stavili najisplativija ili najskuplja jela. Jela od jaja, tjestenine i deserti koji mogu duže stajati ugostiteljima se najčešće i najviše isplate.
Baršun i zlato
Pristupačniji restorani u kojima se razmišlja o izgledu menija često imaju retro dizajn koji podjeća na djetinjstvo ili vrijednost koja raste proporcionalno godinama koje prolaze jer sugeriraju dobar omjer cijene i kvalitete. Profinjeni restorani često idu na deblji papir, baršunaste korice ili zlatna slova kako bi se pojačao dojam elegancije i ekskluzivnosti.
Količina je bitna
Neki restorani se žele pohvaliti brojem jela koje njihov kuhar zna pripremiti, ali ako gosta zaboli ruka od listanja stranica jelovnika, lakše će i posumnjati da nisu sva jela svježe pripremljena. Manje, a kvalitetno uvijek je bolja opcija. Dnevni meni na jednoj strani provjerena je formula koja pali jer ne stvara stres kod ljudi koji se teško odlučuju što će jesti.
Hrana i piće
Omiljeno mjesto Sarajlija: Originalni kafić s WC-om kakav niste nikad vidjeli
