Galerija
Na sjeveroistoku otoka podijeljenoga na grčki i turski dio stoji grad duhova ograđen žicom s raznim upozorenjima i natpisima "ničija zemlja".
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća ciparski grad Famagusta s četvrti Varosha bio je jedna od najpopularnijih svjetskih destinacija bogatih i slavnih, koji su dolazili uživati u zlatnom pijesku i tirkiznom moru, ali i glamuroznim hotelima te restoranima.
Richard Burton, Elizabeth Taylor i Brigitte Bardot bila su samo neke od poznatih lica koje se moglo susresti ondje. Za najbolji smještaj čekalo se i po nekoliko godina.
No u lipnju 1974., na vrhuncu sezone, došlo je do vojne intervencije Turske, koja je Cipar geopolitički podijelila. Ciparski Grci krenuli su u južne dijelove, a Turci koji su ondje živjeli prešli su u sjeverni dio. Kada su Turci preuzeli kontrolu nad gradom, okružili su ga ogradom te službeno zabranili svima da se vrate i ondje žive.
Od konflikta Varosha zjapi prazna i omiljena je destinacija za posjetitelje koji traže lokacije s uzbudljivom prošlošću – i predstavlja dobru scenografiju za snimanje (post)apokaliptičnih filmova.
Automobili i natpisi iz sedamdesetih pritajeno čekaju neka bolja vremena, hrđajući na kiši. Glavnu riječ preuzela je priroda; trava se razmahala gdje prije nije rasla, bilje koje je uspjelo preživjeti divlja s balkona, a zgrade se urušavaju. Grci nisu imali puno vremena za pakiranje, pa su u zgradama ostavljali lonce na štednjacima i vjenčane darove u podrumima. U gradu se ne može vidjeti mnogo toga, ali energija koja izaziva tjeskobu je sveprisutna.
No samo nekoliko desetaka metara od ograde i vojnika koji patroliraju s oružjem nalazi se luksuzni hotel s plažom koji se reklamira kao "raj na zemlji". Fotografiranje je strogo zabranjeno, a prema pričama posjetitelja, oni koji se razmahuju fotoaparatima mogu bez njih i ostati.
Ulaz u Varoshu zabranjen je turistima; ući mogu posjetitelji po posebnim dužnostima, primjerice novinari i znanstvenici, ali znatiželjnici koji je žele razgledati to mogu napraviti s vanjske strane. To je sasvim dovoljno da se uvjere kako nema više zvona na crkvama niti prozora na zgradama.
Grci koji su morali otići na žicama ponekad ostave ljubavna pisma ili cvijeće u spomen na neka prošla vremena. Oni koji se pokušaju ušuljati bez dopuštenja riskiraju uhićenje, a potencijalno i život.
Godine 2003. zabrane su se ublažile, pa putnici od tada lakše prelaze Zelenu liniju – granicu od zidova i žičanih ograda koja je podijelila otok. Ime duguje po boji flomastera kojim su je ucrtali na karti UN-ovi mirovni pregovarači. Oni su u brojnim mjestima i jedini stanovnici, čuvari mira nakon raseljavanja.
Granica se naziva i Atilinom linijom, prema kodnom imenu za intervenciju iz '74. – operaciju Atila, a proteže se 180 kilometara od Paralimnija na istoku do Kato Pyrgosa na zapadu. Želite li je prijeći, to je najbolje učiniti na nekoliko punktova u Nikoziji, gradu koji je podijeljen na dva dijela.
Toplo i ugodno: Najbolja europska mjesta za bijeg od gužvi i niskih temperatura
