Otok Hvar krije jednu posve neobičnu antičku atrakciju koja je do danas mnogima nepoznata. Sustav putova i terasiranih parcela, poznatiji pod nazivom Starogradsko polje, najbolje je očuvan antički katastar na Sredozemlju, zbog čega se od 2008. godine nalazi na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine.
Središnji dio otoka Hvara dom je najvećoj plodnoj ravnici na svim jadranskim otocima. Smještena između Starog Grada i Vrboske, ova plodna ravnica dugačka je oko 6, široka u prosjeku 2 kilometra te zauzima ukupnu površinu od 1376 hektara. Karakterizira ju crvenica te glinasta i pjeskovita zemlja nastala aluvijalnim nanosima. Jedini površinski izvor vode, lokva Dračevica, nalazi se uz sjeverni rub polja i karakteristično za njega je da nikada ne presušuje.
Prvi spomen Starogradskog polja je iz 1331. godine u Hvarskom statutu. Taj dokument detaljno opisuje granice polja i stare putove te zidove. Iako se prvotno razmišljalo da se radi o rimskoj podjeli zemljišta, tzv. Ager Pharensis, znanstvenici su ipak utvrdili da se radi o antičko-grčkoj podjeli, čime je ovo polje uvršteno na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
Nastanak polja
U 4. stoljeću prije nove ere na otok Hvar došli su kolonisti s grčkog otoka Parosa. Kolonizacijom je nastao grad Faros. Kako se svaki grčki grad sastojao od gradskog centra i poljoprivrednog zemljišta koje je bilo pod upravom grada, uslijedila je podjela zemlje u Starogradskom polju. Zanimljivo je da se zemlja stanovnicima grada dijelila ždrijebom, čime je svaki kolonist imao pravo na jednako veliku parcelu kvalitetne zemlje.
U Starom Gradu ne postoji nikakav dokument iz tog doba koji bi svjedočio takvoj podjeli, ali se vjeruje da je bio sličan onome pronađenom u Lumbardi na otoku Korčuli. Novijim mjerenjima utvrđeno je da se mjerenje površine zemljišta radilo pomoću grome i mjerničkih štapova na kojima su bile urezane oznake duljine. Zanimljivo je da su, s obzirom na veličinu ukupne površine, osi parcelizacije jako malog otklona, što svjedoči o trudu i učinkovitosti starih Grka u izmjerama površina. Njihova podjela zemljišta dala je trajni pečat Starogradskom polju. Zahvaljujući putevima i suhozidima koji su nastajali na pravcima grčke podjele zemljišta, do danas je ostala sačuvana faorska hora (naziv za teritorij koji je bio pod upravom grčkog grada).
Arheološka baština
Mnoštvo arheoloških nalazišta, njih 120, svrstava Starogradsko polje u jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj. Jedno od značajnijih nalazišta svakako je grčka kula na sjevernom dijelu polja. Tijekom 1. stoljeća, kada na ovo područje dolaze Rimljani, parcele se dijele na manje dijelova a na mnogima od njih grade se specifične rimske ville rustice. Upravo iz tog vremena potječe najviše nalazišta. Starogradsko polje obrađivalo se kroz sve godine naseljenosti za što postoje brojni dokazi. Osim arheološkom, Starogradsko polje obiluje i graditeljskom baštinom. Uz brojne putove i suhozide karakteristične su male kućice od kamene, ali i brojne poljske kapelice i crkvice. Najstarije od njih su crkva sv. Kuzme i Damjana i sv. Jelene iz 15. stoljeća.
Pravi povijesni značaj Starogradskog polja prepoznaje se tek 1993. godine kada se stavlja pod zaštitu kao zaštićena arheološka zona, a tek 2008. UNESCO ga stavlja na svoj Popis svjetske baštine. Iako se sa samog polja ne dobiva dojam prave parcelizacije i kompleksnosti tog pothvata, najbolje je otići na obližnje brežuljke koji se nalaze sa sjeverne strane i s kojih se pruža prekrasan pogled i dobiva pravi dojam tog pothvata. Ako se nađete na Hvaru, svakako posjetite Starogradsko polje i vidite kako su stari Grci uspjeli primitivnim načinom izmjere podijeliti polje na jednake dijelove.
