Božić u Vodnjanu krase sve karakteristike istarske tradicije, ali i jedna vinska osobitost kojom se ponose samo Vodnjanci. I dok s obitelji i prijateljima uživaju u bakalaru pripremljenom na sve moguće načine, kapuzu (kupusu) sa svinjetinom ili kokošjim mesom te slatkim desertima poput fritula, kroštula i suhih, tvrdih kolačića zvanih pampagnacchi, za zdravicu čuvaju pravu dragocjenost. Radi se o jedinstvenom desertnom slatkom vinu Vin de Rosa koje Vodnjanci tradicionalno proizvode čuvajući slatkoću najboljih grozdova istarske malvazije za svečane prilike baš kao što su to činili njihovi preci.
Kapljice starinske boje za trenutke sreće
Sa svojom toplom, starinskom oranž bakrenom bojom odnosno bojom karamele ili jantara te s aromom ruže Vin de Rosa pravi je tradicijski podsjetnik na brojne generacije Vodnjanca koji su njime proslavljali najznačajnije i najsvečanije trenutke svojih života (rođenja, sakramente, vjenčanja, blagdane). Božić je među tim trenucima najposebniji jer se u to vrijeme buteljiranjem novih boca i otvaranjem onih na koje se strpljivo čekalo dvije do tri godine zatvara krug čiju neprekinutost Vodnjanci uspijevaju osigurati revitalizacijom proizvodnje Vin de Rosa.
Vin de Rosa vrsta je prošeka kojeg Vodnjanci zovu passito, sadrži 18-20% alkohola, a radi se od sušenog i prešanog grožđa istarske malvazije ili miješano s drugim sortama. Posjeduje mekan okus i elegantno tijelo koje nudi izvrsnu ravnotežu kiselosti, alkohola i šećera.
Svoje lijepo, romantično ime može zahvaliti pretpostavci da se nekada davno proizvodilo od muškata ruže.
Dugotrajan i specifičan proces nastajanja
Grožđe za Vin de Rosa uzgaja se u starim vinogradima kako bi dobilo na rahlosti, berba započinje prije one za vino, a nakon berbe najljepši se zreli grozdovi istarske malvazije odvajaju i suše na prozračnom i sjenovitom mjestu na mrežama. Neke obitelji bijelom grožđu znaju dodati po koji grozd crnoga da bi vino dobilo tamniju boju. Grožđe se suši do kraja studenog, a potom na red dolazi prešanje sasušenog grožđa u 100 godina starim prešama koje traje od tri do pet dana da bi se iz štruka iscijedilo čim više mošta. Mošt se potom ostavlja da fermentira u staklenim demižanama (velike staklene boce) ili drvenim hrastovim bačvicama. Vino se prvi put pretače nakon odvajanja mošta od taloga, po mogućnosti prije proljeća. Burnije fermentira zbog sve viših temperatura u proljeće, a taj proces može potrajati do kraja ljeta. Buteljiranje Vin de Rosa odvija se prije Božića kada započinje novi ciklus proizvodnje.
Osim za trenutke svečanosti Vodnjanci su svoje autentično vino koristili na vlastitu dobrobit i u nekim drugim prilikama primjerice u vrijeme oporavka od bolesti odnosno kako bi se pobijedila slabost izazvana povišenom temperaturom nakon gripe ili nakon poroda. Tada bi bolesniku pripravljali zdjelicu dobre juhe s prstom Vin de Rosa kako bi što prije i bolje ozdravio.
Vodnjanske obitelji spasile Vin de Rosa od nestajanja
Do drugog svjetskog rata Vodnjan je imao oko 6000 zemljoradnika i svaka obitelj koja je posjedovala vinograd proizvodila je svoj vlastiti Vin de Rosa kao dio tradicije, no povijesni su događaji taj impozantni broj smanjili na svega 1000 zemljoradnika što je gotovo prouzročilo zamiranje proizvodnje. Fascinantan je podatak da se po obitelji proizvodilo godišnje do 30 boca za vlastite potrebe. U želji da novim generacijama, ali i svojim gostima osiguraju uživanje u Vin de Rosa neke su se vodnjanske obitelji aktivno uključile u očuvanje starinskog načina proizvodnje.
Vodnjanska poljoprivredna udruga Agroturist 2005. inicirala je program revitalizacije, zaštite proizvodnje i imena Vin de Rosa koji financira Grad Vodnjan-Dignano, a u realizaciju tog projekta uključio se i porečki Institut za poljoprivredu i turizam. Aktivnosti Ekomuzeja „Istrian de Dignan“ također su usmjerene prema očuvanju i promociji ovog autentičnog vodnjanskog proizvoda.
O uspješnosti revitalizacije govori i činjenica da je jednom od najsvestranijih i najzaslužnijih Vodnjanaca Sergiu Deltonu pripala čast da bude prvi vodnjanski vinar koji je dobio Veliku zlatnu medalju na Smotri vina Južne Istre za svoje desertno vino Vin de Rosa.
Crtica iz povijesti
Zanimljivo je spomenuti da je vino Vin de Rosa imalo jednu od značajnih uloga u važnom događaju za istarsku glazbenu povijest. Naime, 23. ožujka 1908. godine u pulskom kazalištu predstavljena je opera skladatelja Antonia Smareglie "Nozze istriane" inspirirana vodnjanskom narodnom tradicijom. Premijeri su nazočili brojni stanovnici Vodnjana i Galižane za koje je čak odobreno zaustavljanje posebnog vlaka, a pjevači i članovi orkestra pozvani da posjete Vodnjan te im je ponuđena večera koja se završila zdravicama s Vin de Rosa – iz podruma lokalnih poljoprivrednika. Slavlje je organizirano u Narodnom kulturnom domu, uz sudjelovanje rođaka Mattea i Nicoletta Smareglie i druge rodbine velikog skladatelja te je polučilo veliki uspjeh. Nakon što su obilato nazdravili s Vin de Rosa završeno je uz tradicionalno tipično vodnjansko pjevanje (bassi) i vilotte te uz brojne narodne pjesme Vodnjanaca koji su otpratili na stanicu glumce i članove orkestra s bakljama (i torsi) kao u svadbenoj povorci u operi "Nozze istriane".
Nekad neizostavni dio vodnjanske svakodnevice, danas je Vin de Rosa mnogo profinjeniji proizvod koji pronalazi put do šire publike. Ovu zanimljivu i nesvakidašnju tekuću deliciju možete kušati prilikom posjeta Vodnjanu zahvaljujući čuvarima tradicije poput nasljednika vinara Sergia Deltona (OPG Sergio Delton), Lorenza Biasola, Daria Ušića, vinarija Babos i Teraboto, OPG Toffetti te Poljoprivredne zadruge Vodnjan-Dignano i Ekomuzeja „Istrian de Dignan“. Idealna prilika za uživanje u Vin de Rosa mogla bi biti već ovog Božića!
