"Moraš probati ćevape Kod Prike. Nikad nisam jela mekše!“, nagovarala me prijateljica-poznavateljica koja sa svojim dečkom ritualno obilježava Valentinovo upravo uz roštilj (s lukom, ili bez nije poznato). A ove godine im je došao na red i Bistro Vrhovec, koji se smjestio na glavnoj cesti, odmah poviše od Tača.
Nama je trebala koja zraka sunca i glad za roštiljem da poslušamo mudar savjet i istražimo jesu li čudesni ćevapi bili iznimka, ili pravilo u instituciji za ljubitelje dima. Ima tamo i peke, kao i ajngemahteca koji se kod njih nekako drukčije piše, pečenja, čobanaca, punjenih paprika i drugih domaćih jela. Zamirišu i tartufi s tjestenine i pojave se tanjuri sa slasticama dana.
U nedjelju je Vrhovec bio pun kao košnica – u nekom trenutku je ušetao čak i stršljen kapitalac (mesnat skoro k'o čevapčić), ali su mu konobari spretno pokazali izlaz bez puno adrenalina, kao u nekom Fellinijevom remek-djelu. Pukom srećom, uhvatili smo slobodan stol sat vremena prije zatvaranja, a dočekala nas je živa atmosfera i utakmica na velikom televizoru. Žamor i smijeh gostiju svih fela izmiješao se s mirisima roštilja u toploj i privlačnoj atmosferi. Na stolovima se dekantiralo vino i zveckalo po tanjurima punim domaće goveđe juhe dok su Porschei i konjima siromašniji autići kružili vani, pokušavajući se ugurati na improviziranom parkingu.
Na tom veselom, opuštenom i slikovitom mjestu ne treba vam jelovnik. Slobodno škicnite na veliku tablu ispisanu jelima, ili porazgovarajte s konobarima za dodatnu inspiraciju. Mi smo po receptu došli na ćevapčiće, a platu smo nadopunili i ražnjićima, otkoštenim zabatkom i uštipcima. Možete je i zašareniti kajmakom, ajvarom i lukom, prženim krumpirićima i mekom lepinjom.
Obzirom na gužvu pripremili smo se na čekanje, ali strašni sud testiranja mesa s roštilja mogao je početi za desetak minuta. Vrući, sočni, debeljuškasti i fino začinjeni ćevapčići s tako finim mirisom dima da bi se trebao prodavati u parfemskim bočicama osvojili su nas na prvi griz. Gotovo da nam je bilo žao što se nismo odlučili na minimalizam i odabrali samo za njih, ali eto, znatiželja je ubila...
No kad smo probali uštipke, brzo smo se predomislili i zaboravili na narodne izreke i poslovice. Jednako meki, ali pikantniji, s okusom koji ostaje i ostaje u ustima. Ražnjići su najslabija karika na plati, bolje smo jeli Kod Marka, i na nekim drugim mjestima, ali iako nam nije još pedeset i šest složili smo se sa stanovitim F.D.-om koji je na stranici bistroa ostavio komentar: "Najbolji ćevapi i mesni uštipci koje sam jeo u 56 godina".
Sočna i fina im je i piletina, a niti na lepinje nemamo prigovora. Kad je riječ o matematici, cijene su korektne. Ćevapi su 10,29 eura, uštipci su 10,90 eura, ražnjići 9,90 eura, otkošteni zabatak s grilla je 9,90 eura, a lepinja košta 1,80 eura. U svakom slučaju, ako uživate u isprobavanju jela s roštilja, vrijedi navratiti kod Prike na ručak. Vjerojatno nećete popraviti krvnu sliku, ali kući ćete otići sretniji. Ponovilo se!
Još recenzija pročitajte u nastavku:
Izletište pokraj Samobora: Mjesto za domaći ručak na kojem ponuda ne slijedi ljepotu pogleda
Stvarno dobar gablec: Bistro Točkica u kojem se fina domaća hrana jede u ljupkom ambijentu
Restoran pod Sljemenom u koji se ide na prefini bečki odrezak i tafelspitz
"Super cijene, velike porcije": Bivša natjecateljica Masterchefa otvorila restoran koji niže samo odlične ocjene
