Galerija
Kad se prije koju godinu otvorio Pita Cut razveselili smo se pravom bosanskom okusu bureka u Zagrebu – i nismo bili jedini, red u Utrinama ispred male piterije nije jenjavao, sve dok se nije promijenila receptura, ili kuhar. Nedavno smo ih ponovno testirali na Trešnjevci, gdje su u međuvremenu otvorili novu piteriju, ali iako solidne, nisu nešto o čemu se priča na sva usta.
U potrazi za dobrim domaćim burecima, zeljanicama i krumpirušama mogli biste se itekako nahodati dok ne naiđete na one koje će vas privući, najprije mirisom, a potom hrskavošću, pa sočnošću i slašću, mameći griz za grizom. Zašto je tome tako, nije teško pretpostaviti; malo je piterija koje se mogu pohvaliti vještinom razvlačenja tijesta do prozirnosti, finim omjerom sastojaka, kao i njihovom kvalitetom te cijenom koja ne ostavlja gorak okus. Srećom, između Kvatrića i Maksimira, u Maksimirskoj cesti na broju 100, nedavno su osvanule Anine pite za koje mirne duše možemo reći da su jedne od najboljih u gradu.
Što sve probati u Aninim pitama?
Posjetili smo ih usred radnog tjedna, nešto malo poslije devet, kada i otvaraju. Dočekala nas je vitrina zamagljena od topline, a u njoj vruće pite od mesa i krumpira, kao i šarene kombinacije jednog i drugog, zatim sira, tikvica... Kod Ane se peku i zeljanice, kao i slatke pite od jabuka, višanja i sira. Pitu na komad, koji je sasvim dovoljno velik platit ćete od 1,60 do 3,50 eura, a odlučiti se možete i za velike pite koje koštaju od 24 do 29 eura.
Pizzerija kakvu nećete naći nigdje drugdje u Hrvatskoj: Posveta talijanskoj kuhinji i ocu znanstvene fantastike
Najskuplji je burek sa sočnim komadima mesa, bez previše začina i masti, ali opet s dovoljno okusa i mekoće Kada bismo mu baš morali nešto spočitati, rekli bismo da je tijesto bilo mrvicu gnjecavo u sredini, što nije bio slučaj sa zeljanicom koja je bila tip-top. Možda im se omaklo, tko zna – morat ćemo još koji put provjeriti, komentirali smo punih usta i dodali kako nas oduševljava taj domaći, nježan okus bez umjetnih dodataka.
Nabavite i domaće tijesto
Nakon slanog – slatko. Slatki sir s pokojom mekom brusnicom koja taman podigne okuse i bogato punjena višnja također su za pohvalu: meke iznutra, hrskave izvana, ne preslatke niti premasne i s obiljem finog nadjeva.
Kod Ane u pitama možete sjesti za malim stolom u izlogu, ako vam se posreći i bude prazan – ali imajte na umu da je od ranog jutra ondje gužva. Neki pite odnose na malim kartonskim tanjurićima, drugi pak u kutijama za pizzu. Bez obzira na šušur, i eventualno čekanje – neće vam biti dosadno. Mi smo se zabavljali promatrajući gatronomsku umjetnost nadijevanja pite od tijesta za koje treba itekako puno vještine da bi se razvuklo na velikom stolu bez pucanja.
Želite li to i sami provjeriti, kod Ane možete kupiti i domaće tijesto koje ćete platiti euro za pola kilograma. Ponovilo se!
Kao kod kuće, ali bolje: "Bistro u Čakovcu s odličnom hranom u kojem zaboravim na vrijeme"
