Za početak, već samo putovanje od Šibenika do Zlarina priča je za sebe. Pola sata vožnje Jadrolinijinom prugom vodi kroz impresivni Šibenski kanal. Oduševljenje pogledom na njegove strmine i litice, pitome vale i plažice, zaokružit će UNESCO-ovo čudo, Tvrđava sv. Nikole koja je Šibenik s mora branila u 16. i 17 stoljeću. U sljedećem trenutku, brod već ulazi u zlarinsku valu, prolazi uz usidrene jedrilice i veže se za rivu. Sa svojim 131 metrom, najduža je to otočna riva u Hrvatskoj.
Prvo ćete osjetiti miris borova i mora. Gotovo je čitav Zlarin prekriven gustom borovom šumom. Epitet 'zlatni otok' dobio je zbog onih 2700 sunčanih sati, a 'zeleni otok' zbog tih divljih šuma. Uz zlatnu i zelenu, modre nijanse mora da i ne spominjemo, krasi ga još crvena, i baš ćemo se na tu crvenu najviše fokusirati u ovom tekstu.
CRVENA KAKVU JOŠ NISTE VIDJELI
Pod tim sloganom radi Centar koralja Zlarin, jedinstven takav prostor u Hrvatskoj, posvećen čuvanju sjećanja na stoljetnu tradiciju koraljarstva koja je oblikovala otok u cijelosti.
Još u 14. stoljeću, Zlarinjani su znali kako u dalekim dubinama pronaći koralje, kako izvaditi nježne koraljne grane a da ih ne oštete, kako ih od udaljenih mora prevesti natrag do otoka, zatim oblikovati u prekrasan nakit i na kraju prodati. O povijesti koralja na Zlarinu ispisane su stranice i stranice, i baš zbog čuvanja sjećanja na tu tradiciju, ali i zbog edukacije o značaju živih koralja, otvoren je pred nekoliko godina Centar koralja.
Sve je, dakle, počelo prije više od pet stoljeća. Zlarinjani su već tada bili poznati lovci na koralje. Zapravo, najpoznatiji lovci na koralje jer su baš oni 1808. godine dobili ekskluzivno pravo izlova na ogromnom potezu od Kvarnera do Boke Kotorske.
Stoljećima su tako zlarinski muškarci napuštali otok, ostavljali obitelji, polja, maslinike i vinograde i mjesecima plovili u lovu na delikatne koraljne grane. Nisu se držali samo granica Jadrana; skromno opremljene brodice zašle bi duboko u Mediteran, sve do Grčke i Jonskog mora. Prvi je izazov bio naći 'poštu' koralja. Ta je zadaća zahtijevala ogromno znanje, vještinu i hrabrost jer koralji rastu u dubinama koje sežu i do 200 metara. Zlarinjani su zato doslovno izmislili svoja oruđa i alate, prometnuli se u inženjere pa tako i osnovno oruđe lovaca nosi naziv 'inženj'. Riječ je o 'križu sv. Andrije', dva ukrižena komada drveta opterećena teškim kamenom koji je križ vukao u dno i povlačio mreže s koraljima. Ova znanja prenosila su se s oca na sina, bilježila i pažljivo čuvala u obiteljima koje su se bavile lovom na koralje. A to je bila gotovo svaka zlarinska obitelj.
Dok su muškarci mjesecima izbivali s otoka, sva '4 kantuna kuće' držale su žene. Žene su čuvale, odgajale i školovale djecu, vodile brigu o starijima, pazile na životinje, održavale vrtove, polja, masline i loze. Takav život trajao je stotinama godina, sve do pronalaska novih koraljnih grebena na Siciliji krajem 19 stoljeća. Cijena koralja tada je počela padati pa ni koraljni nakit više nije bio toliko na cijeni. Malo po malo, ovim se zanatom bavilo sve manje otočana, a s Prvim svjetskim ratom više gotovo nitko jer su svi muškarci bili mobilizirani. Mnogi se iskusni koraljari nisu nikad vratili s ratišta. Iako je rat zadao težak udarac, ipak nije bio jedini razlog propadanja lova na koralje. Bio je to splet povijesnih okolnosti i ekonomskih promjena, a u skorije vrijeme i potrebe za zaštitom podmorja.
KUĆE ŠARE I KAŽERMA
Ta zaštita podmorja danas je u fokusu Centra koralja, mjestu koje je ovu priču ispričalo slikama, snimkama, pravim svjedočanstvima, prvim ronilačkim odijelima i još nizom drugih, autentičnih predmeta. Za pravi doživljaj koji ćete pamtiti, u Centru su ti predmeti kombinirani s jako inovativnim tehnologijama i načinima prezentacije. Priča je tako ispričana i na klasičan, muzejski način, a istovremeno originalno, kreativno i suvremeno.
U Kući Kažerma, jednoj od dvije kamene kuće u kojima je smješten Centar koralja, mogu se tako vidjeti ostaci brodoloma, stara oruđa, pisma i bilješke i vrijedni koraljni nakit, a zatim pogledati snimke i preslušati sjećanja lovaca i Zlarinjanki. Korištenje multimedije i nekih novih, suvremenih i zanimljivih načina interpretacije ovu je priču učinilo jako zanimljivom i pamtljivom svim generacijama posjetitelja. Oduševit će interaktivni stol kojem su u fokusu ugrožena morska bića, a s nogu obara nevjerojatna instalacija koralja koja 'oživljava' na dah, kruna obilaska Centra postavljena na četvrtom katu Kuće Kažerma. Zašto na dah?
Koralji su živa bića. Oslanjaju se na kisik koji sami proizvode u suživotu s algama i vrlo su osjetljivi na promjene u okolišu. Koralji, manje je poznata činjenica, žive na manje od 0.1 posto morskog dna, a opskrbljuju zemaljsku kuglu s oko 50 posto ukupno proizvedenog kisika i zato ih je užasno važno zaštititi.
KUĆA ŠARE
Kuća Šare druga je kamena kuća Centra koralja. Ona ne priča povijest nego živi život. Na otoku gdje zimi živi manje od 200 ljudi, atrij Kuće Šare i njezina ljetna terasa mjesto su okupljanja za dječje predstave, stand up komedije, filmske večeri, radionice, edukacije, promocije i još svašta. Unijela je u tihe zlarinske zime novi polet i dinamiku.
Kad su se prije nekoliko godina ove dvije kamene kuće obnavljale kako bi u njima bio otvoren Centar koralja, Kuća Šare zamišljena je kao mjesto koje će Zlarinu omogućiti nešto kompletno novo. Riječ je o prostoru ciljano osmišljenom i uređenom za najam i smještaj znanstvenika, ekologa, morskih biologa, učenika i studenata, istraživača iz Hrvatske i svijeta koji na Zlarinu sada imaju gdje boraviti, učiti i dijeliti znanja i iskustva iz svog polja. Jedna je soba hostelskog tipa i može smjestiti 12 gostiju, tu su kuhinja, kupaonice i zajednički atrij za druženje. Odvojeni apartman može smjestiti dvoje ljudi. Zajednička okućnica poziva na odmor i pauzu pod hladom loze. Ako ovakav prostor odgovara vašim potrebama, Kuću Šare nećete pronaći ni na Bookingu ni na Airbnb-u, već je potrebno javiti se direktno u Centar koralja, najbolje na mail info@hckz.hr.
KAKO DO ZLARINA?
Jadrolinijina pruga 505 više puta dnevno pristaje na Zlarin iz smjera Šibenika, Vodica, Prvić Luke i Prvić Šepurine. Vožnja je kratka i sama po sebi prekrasna, bilo da plovite kroz Šibenski kanal, bilo uz Prvić i Tijat iz smjera Vodica. Od Zlarinske rive Centar je udaljen desetak minuta šetnje kroz mjesto, a ako slučajno propustite putokaze usmjerit će vas svaki Zlarinjanin.
Centar koralja otvoren je ljeti i zimi. Zimi ćete, dok Zlarin miruje, osjetiti nevjerojatan mir jedne male zajednice, a ljeti će vas ponijeti energija kakvu samo mali jadranski otok bez automobila može imati. A da bi vam momenti sa Zlarina ostali ne samo u sjećanju nego i opipljivi, suvenirnica Centra jedna je od najljepših koje smo vidjeli.
