Sve što vam u Koruškoj donesu na tanjuru može se bezbrižno pojesti, jer je svježe i uzgojeno na farmi i vrtu u blizini kuće. Bilo da je riječ o komadu piletine, kruhu, povrću ili cvijetu kojim su uljepšali jelo - sve je jestivo i ukusno. Na putovanju na kojem sam bila, jelo se u nekoliko različitih gostionica koje spravljaju tradicionalnu korušku kuhinju. U svakome od njih poslužili su – mežerlu. Radi se o smeđoj kocki ili kugli svinjskih iznutrica i pluća.
Glavni sastojci su isti, ali svatko će mežerlu napraviti na svoj, malo drugačiji način. I moram reći – sve mežerle koje sam probala bile su dobre. Čak i ako ne volite iznutrice (kao ja), ne dajte se zaplašiti tim izrazom. Slovenci jako dobro znaju svoje iznutrice i znaju kako napraviti da budu 'za prste polizati'. Moram spomenuti sve gostionice u kojima smo bili jer svaka ima svoju čar. Iako streme istome – tradiciji, svaka ima svoj dašak originalnosti i inovativnosti. Većinom se nalaze na kmetijama, odnosno slovenskim obiteljskim gospodarstvima, i osim ugostiteljstvom - bave se proizvodnjom hrane. Ono što ne mogu proizvesti dobavljaju od lokalnih kolega i tako si međusobno pomažu.
U kmetiji Marin u selu Šentanel na krajnjem sjeveru Slovenije, jeli smo izvrsnu govedinu s mežerlom i heljdinom kašom. Znam da vam možda 'heljdina kaša' zvuči kao nešto što se može naći samo u kuhinji makrobiotičarke, ali vjerujte – nisam makrobiotski tip, obožavam meso, a meso u kombinacjii s koruškom heljdinom kašom je božanstveno. Dobra teta Helena Rotovnik na kmetiji 'Rotovnik – Plesnik', pripremila je (osim mežerle) fenomenalnu pohanu piletinu s krumpirom. Sve smo to jeli u ugodnom ambijentu gostionice, a kasnije smo prešli u vrt za opuštanje, gdje smo pojeli brižno spravljene palačinke i popili tursku kavu.
U mjestu Ravne na Koroškem ugostila nas je i izrazito simpatična 75-godišnja vlasnica gostionice Lečnik, a primila nas je i ispratila pitanjem: 'A bumo jenega kratkega?' Najviše me se dojmio njezin tatarski biftek, maziv na kruh, a nisam ostala ni ravnodušna prema pašteti za koju je gospođa Lečnik nagrađena. Jela se i juha od konoplje kojom osobno baš i nisam oduševljena jer mi je bila pregorkog i preintenzivnog okusa.
I naposlijetku, bili smo u gostionici 'Pri Lipi', nagrađenoj za najbolju gostionicu u Sloveniji 2013. godine. Sam ulazak izazvao je oduševljenje jer je su uz put postavljene velike tegle u kojima su zasađeni svi začini koji se koriste prilikom pripreme jela.
Upravo se taj dan u podrumu gostione slavilo vjenčanje, pa su pripreme bile velike. Ali mladenci i njihovi gosti nisu došli ondje samo da bi proslavili svoje vjenčanje, već da bi upravo ondje, u zelenom i besprijekorno uređenom dvorištu gostionice izrekli sudbonosno 'Da'. Vlasnica Helena Kresnik Pažek, naime, organizira vjenčanja za svega 150 eura. Dovede i svećenika i matičara i fotografa ako treba, posloži stolce, sve lijepo aranžira, a ako želite vjenčanje u crkvi, ona je udaljena svega 15-ak metara od dvorišta.
Iznad gostionice nalaze se sobe u kojima možete prenoćiti. Sve je uređeno potpuno retro, osim kupaonske kade ili tuša (ovisi u kojoj sobi) koji su moderni, ali Helena se potrudila da to izgleda veoma lijepo i neprimjetno uklopljeno u starinski namještaj za koji kaže da zna otkud dolazi svaki komad u sobama. Dakle, svaki komad namještaja ima svoju priču, svoju povijest, neke ljude koji su ga koristili i svašta s njim proživjeli – namještaj koji već ima jedan život i jednu sasvim intimnu priču. 'Pri Lipi' nam je posluženo glavno jelo u kombinaciji mesa i voća, a za desert smo dobili božanstvene okuse štrukli od lješnjaka sa sladoledom od - bućnice! Dakle, festival okusa, obavezno svratite!
Sva poslužena jela možete pogledati u priloženoj galeriji fotografija.
Ivana Domitrović
