Posljednjih godina svjedoci smo kako se mnogi gradovi diljem svijeta sasvim otvoreno natječu tko će izgraditi veći neboder, tko će imati luksuznije ceste, tko će ovo, tko će ono, odavno je postalo pitanje prestiža. Rade se i gradovi i koji nastaju usred ničega, a nas zanima zašto je to tako.
Kako prenosi timeout.com, zadnji primjer takvog grada nastaje u pustinji Saudijske Arabije. Upravo se tamo, usred ničega, podižu ogromni neboderi. Čini se na trenutak kao da ste završili u Herbertovoj dini, no ovo je ipak realnost i ovdje će zbilja nastati grad. Očito Saudijska Arabija i na ovaj način svijetu želi pokazati kako je riječ o modernoj i tehnološki naprednoj zemlji…
Grad će nositi ime Neom (prijevod bi bio "nova budućnost"), površinom će biti ogroman, a zamišljeno je da bude bez automobila te da u njemu sve bude pokretano sunčevom energijom i energijom vjetra. Jedan dio grada čak bi plutao Crvenim morem te na taj način pomogao očuvanju koraljnih grebena, a prvi dio Neoma planira se dovršiti 2025. godine.
I čini se da to neće biti jedini grad koji nikne gotovo niotkuda. U SAD-u je na putu još jedan potpuno novi megagrad. Danska arhitektonska tvrtka BIG i milijarder Marc Lore rade na američkom naselju Telosa. Računaju da će ovaj grad, čija se točna lokacija tek treba potvrditi – udomiti do pet milijuna ljudi do 2060. godine.
Dakle, što je sa svim ovim pomalo smiješnim novim gradskim planovima? Zašto se mučiti kada biste jednostavno mogli nastaviti širiti mjesta koja već imate? Pa, za početak, ovo je zbilja stvaranje brenda, a marketing ionako odavno uzima bitna mjesta u našim životima. Nadalje, važno je pokazati i da brinete o planetu. U slučaju Neoma i Telose sve se vrti oko održivosti; dizajni prikazuju zgrade prekrivene drvećem, mreže vlakova i parkove prepune prirode. Tehnologija je također u središtu planova, a Telosa se može pohvaliti i autonomnim vozilima.
Jedan namjenski "pametni grad" koji već postoji je Songdo u Južnoj Koreji. Dovršen je prošle godine i ima sve vrste praktičnih značajki, kao što su pneumatske cijevi koje usisavaju kućni otpad ispod zemlje, rasvjeta i termostati upravljani aplikacijom te senzori u stvarnom vremenu koji nadziru prometne gužve. Ipak, bi li želio itko živjeti u takvom gradu? Grad ipak nije mjesto gdje je sve zamišljeno unaprijed i ide kao po špagi, već živi organizam koji treba pustiti da se razvija.
