Jedan od najpoznatijih simbola i lokacija u Budimpešti je svakako Budimski dvorac – dvorski kompleks mađarskih kraljeva u Budimpešti poznat i kao Budim ili Grad.
U sklopu ovog velebnog zdanja nalaze se i Mađarska nacionalna galerija, povijesni muzej, dvorišta koja ga povezuju s Ribarskim bastionom, a zajedno s okolicom ovaj je dio proglašen UNESCO-vom svjetskom baštinom.
No, postoji i još jedan zanimljiv detalj koji mnogima promakne u ovom mnoštvu sadržaja. Zove se Bolnica u stijeni, a riječ je – premda naizgled o bolnici – o muzeju koji čuva uspomenu na tajnu podzemnu bolnicu koja je postojala u ovom dijelu tijekom Drugog svjetskog rata.
Bolnica skrivena pod stijenama služila je za liječenje ranjenika i pacijenata, ali i kao sklonište od zračnih napada. Kada je Drugi svjetski rat završio, počeo je Hladni rat tijekom kojeg se Mađarska našla s istočne strane tzv. željezne zavjese. Prijetnje nuklearnim oružjem postajale su sve ozbiljnije i glasnije, pa je ova bolnica prigodno postala i rezervno nuklearno sklonište.
Godine 1958. stoga je proširena, no nasreću nikad nije bilo potrebe za njom. Tako je 2008. godine otvorena javnosti u obliku muzeja zvanog Bolnica u stijeni. Voštane figure dočekuju goste i prikazuju im kako je izgledalo vrijeme kada su mađarski, njemački i ruski vojnici boravili ovdje za vrijeme rata, ali i kada je poznati doktor Seibriger stajao nad pacijentima ozlijeđenima tijekom mađarskog ustanka 1956. godine.
Herojska uloga gradskih stijena seže i dalje u prošlost, kada su u 16. stoljeću čuvale stanovništvo i zalihe hrane tijekom osmanskih napada na europskom teritoriju. Možemo samo pretpostaviti koliko su uvjeti bili loši unutar zidina s obzirom na okolnosti i higijenske standarde svoga doba, no sigurno je vrijedna divljenja uloga koju je današnja Bolnica u stijeni imala kroz povijest.
