Pitate li se ikada zašto noževi za jelo imaju zaobljen vrh? Povijest ima odgovor i na to pitanje. Tko zna kako bi izgledali noževi kojima mažemo maslac ili pekmez na kruh da nije kardinala Richelieua (Armanda Jeana du Plessisa), koji je živio u 17. stoljeću i bio prvi ministar u Državnom vijeću Luja XIII. Dotad su noževi imali šiljaste vrhove.
Richelieu, osjetljiv kada je riječ o hrani i bontonu za stolom, jednom je prilikom prigovorio gostu koji je odlučio ostatke hrane između zuba iščačkati vrhom noža. Kardinalu je dozlogrdilo nepristojno ponašanje – od zabijanja noževa u meso i drugu hranu kada bi gostima zatrebale slobodne ruke pa do izvlačenja zaostalih zalogaja između jedinica i dvojki. Pukao mu je film i rekao posluzi neka se riješe svih šiljastih noževa i zamijene ih zaobljenima.
Ubrzo nakon toga francuski kralj Luj XIV. zabranio je šiljate noževe – za stolom, ali i kao oružje – kako bi pokušao stati na kraj uobičajenom nasilju tog vremena, što je dodatno učvrstilo poziciju stolnog noža s okruglim vrhom kao preferiranog oblika pribora za jelo.
Taj se stil ubrzo proširio Francuskom, a potom i po velikom dijelu zapadnog svijeta. Do devetnaestog stoljeća na mnogim je mjestima postalo nemoguće nabosti grašak na nož. S vremenom se oblik noža za jelo mijenjao. Postao je malo širi kako bi se hrana na tanjuru lakše dogurala do vilice i kako bi se kriška kruha jednostavno "raspekmezila".
Stoga idući put kada se primite noža za jelo, sjetite se kardinala koji je promijenio povijest.
