Čvor je mjerna jedinica za brzinu (čv ili kn, prema engl. knot) koja nije službena mjera Međunarodnoga sustava jedinica, ali se tradicionalno rabi za izražavanje brzine plovidbe i u nautici i u aeronautici. Izraženo SI jedinicama, čvor je morska milja na sat, dakle brzina od jednog čvora je 1852 metra na sat ili 0,514 metara u sekundi.
Čvor se koristi u nautici i zračnoj plovidbi, a može označavati brzinu plovila u odnosu na sredstvo – vodu, more ili zrak, ili pak brzinu u odnosu na tlo, što se obično naziva putnom brzinom. Brzina vjetra također se izražava u čvorovima.
Naziv čvora zapravo opisuje kako se nekada određivala brzina broda, tj. čvor na konopu bio je jedan od važnih dijelova prvih "brzinomjera" koji se počeli koristiti u 16. stoljeću. Da bi se ovom metodom izmjerila brzina, bile su potrebne tri osobe.
Kome treba brzinomjer?
Na uže namotano na vitlo vezali bi se čvorovi u pravilnim razmacima, a na njegov kraj komadić drveta. S krme se drvo bacilo u more, a potom se mjerilo koliko se užeta – odnosno čvorova – odmotalo u vremenskom periodu od 30 sekundi. Što je brod brže plovio, više se čvorova odmotalo. Trideset sekundi je sto dvadeseti dio sata, a sto dvadeseti dio nautičke milje iznosi 15,43 metra – koliko su čvorovi bili međusobno udaljeni.
Ovakvo je mjerenje bilo ponešto neprecizno, ali za svoje vrijeme bilo je dovoljno. Potreba za savršenijim brzinomjerima pojavila se kasnije – kada se prestalo ploviti uz obalu i pomorci su se našli na pučini gdje su sitne matematičke greške za čas postale značajne pa je i određivanje položaja na otvorenom moru bilo nepouzdano.
Do tada se položaj određivao prema geografskoj širini, kursu i dužini prevaljenog puta. Brzina se prvi put spominje u dnevniku Magellanova putovanja 1. siječnja 1521. Sve do 18. stoljeća, brzinomjer nije "našao mjesto" u standardnoj opremi brodova, iako se stalno unapređivao jednostavni sistem s daščicom i užetom.
Plovak je postao metalan, dobio krilca i "sidro", prilagođavalo se vrijeme na satu i ponovno se mjerila milja, ali princip je ostao isti praktički sve do modernih brzinomjera, električnih, hidrauličnih i pneumatskih. Ipak, log s daščicom ostao je do danas u upotrebi, osobito na školskim brodovima na jedra.
Zanimljivo je da su i Nizozemci da bi odredili brzinu plovidbe isto došli na ideju daščice, ali su je malo drugačije koristili. Dutch(man’s) log ili nizozemski brzinomjer podrazumijeva metodu određivanja brzine uz pomoć jedne stalne i poznate mjere. U ovome slučaju ta je stalna i poznata mjera bila duljina broda ili bilo koja manja duljina na njemu označena. Drugi dio "sprave" bila je drvena daščica koja se bacala u more – ali s prove, a mornari bi na glas brojali polusekunde i tako bi odredili u kojem je vremenu daščica prešla poznatu duljinu.
Novi kviz općeg znanja: Da vas čujemo, koliko točnih možete skupiti?
