Galerija
Napoleon I. Bonaparte, samoproglašeni francuski car, silno utjecajan državnik i fantastični vojni taktičar, bez sumnje je jedan od najpoznatijih krojača povijesti novijeg doba. Rođen je korzikanskoj plemićkoj obitelji u Ajacciju 15. kolovoza 1769. godine, a umro na današnji dan, 5. svibnja 1821. na atlantskom otočiću Sveta Helena, u svome drugom izgnanstvu.
Vojnim se studijima počeo baviti u dobi od samo devet godina, kao francuski stipendist stupio je u kraljevsku vojnu akademiju u Brienne-le-Châteauu, da završio školovanje dovršio 1785. godine u École militaire u Parizu.
Od časnika do cara
Časnik je postao sa šesnaest godina, a general s dvadeset i šest. Nakon brojnih vojnih uspjeha 1799. godine preuzeo je vlast u Francuskoj i postao prvi konzul, a 1804. godine i francuski car. Nakon prvog izgnanstva, pa povratka na vlast, i poraza kod Waterlooa abdicirao je 22. lipnja 1815.
Kada se sve zbroji, od ukupno 51 bitke koju je vodio – pobijedio je u njih 44. Porazi se popularnom vođi nisu lako opraštati što je dovelo i do njegova prvog izgnanstva na Elbu, s koje se vratio na vlast bez ijednog ispaljenog metka – iako na samo sto dana, nakon čega je ponovno prognan – za svaki slučaj – mnogo dalje. Na Svetoj Heleni je i umro 1821., a njegovi su posmrtni ostaci devetnaest godina kasnije preseljeni u Pariz.
O Napoleonovom vojnom talentu može se razglabati do preksutra, ali i kao osoba izazivao je mnogo pažnje. Mi smo izdvojili nekoliko ne-vojnih i malo zabavnijih činjenica o Napoleonu, na koje možda u udžbenicima i niste naišli.
Nije bio talentiran za sve
Kako to često biva s vojskovođama, državnicima i diktatorima, i Napoleon je volio umjetnost. Odnosno, umjetnički se izražavati. Osim njegovih izrazito sentimentalnih, da ne kažemo ljigavih, ljubavnih pisama, pronađen je i rukopis novele "Clisson i Eugénie", također s ljubavnom temom o kojem kritika nije rekla baš ništa dobro. Jako je volio i pjevati, na muku svih oko sebe, jer sluha nije imao niti malo. Ne znamo je li slikao, ali ljubav prema likovnoj umjetnosti (ovo ne govori o netalentiranosti, samo je zgodan podatak) pokazao je tako da je Monu Lisu – objesio u svoju spavaću sobu.
… ali je zato bio vrlo tašt
Urbana legenda kaže da se kao car volio noću preodijevati i lutati ulicama Pariza incognito, ali ne kako bi uživao u miru i anonimnosti, već kako bi iz prve ruke saznao što obični ljudi govore i stvarno misle o njemu. Zaustavljao je kažu prolaznike i znatiželjno ispitivao što misle o caru.
… a i praznovjeran i hirovit
Veliki Napoleonu, naravno, često je – i do danas – tema trač rubrika, pa smo izdvojili i nekoliko "žutih" činjenica, kako se čini, caru s mnogo mušica. Bio je vrlo praznovjeran i nije htio imati posla s "nesretnim" ljudima, odnosno onima za koje je vjerovao da donose nesreću. Najveća amajlija bila mu je prva supruga Josephine i sve što joj je pripadalo ili ga je podsjećalo na nju – čak i nakon što su se rastali.
Obožavao je vruće kupke, navodno zato što je imao hemeroide. Mučila ga je i nesanica – kažu da nikada nije spavao više od tri ili četiri sata. Nije podnosio otvorena vrata, pa su se ljudi morali provlačiti kroz njih da ga ne naljute – i odmah ih zatvoriti za sobom. Omiljeni obrok bila mu je pečena piletina s prženim krumpirom i lukom.
Maltretirali su ga u školi
Napoleon je rođen na Korzici, pa mu je materinski jezik bio talijanski, odnosno njegov korzički dijalekt. Francuski je naučio tek s deset godina i zauvijek ga je govorio s naglaskom. Možda mu se kada je postao car zbog toga nisu rugali, ali u školi itekako jesu.
Zadužio je obrazovanje i znanost
Godine 1797. Napoleon je postao počasnim članom Znanstvenog odjela Francuskog instituta u čijem je radu i aktivno sudjelovao. Njegova egipatska kampanja, iako fijasko u vojnom smislu, dovela je do pronalaska kamena iz Rosette i – dešifriranja hijeroglifa. Reformirao javno obrazovanje na temelju ideala razuma i učvrstio je sustav osnovnih, srednjih i tehničkih škola i sveučilišta. Znanstvena je naobrazba postala temelj nastavnog plana i programa. Po Napoleonu je nazvan i matematički teorem i vjerojatno je sam i došao do njega jer je u svojim studijama pokazao da se u matematiku doista i razumije. Napoleon je bio i predsjednik Francuske akademije znanosti od 1801. do 1814. godine.
… i građansko društvo
Osim unaprjeđenja obrazovnog sustava, Napoleon je još kao prvi konzul uveo niz reformi koje su se ticale svih aspekata života, od centraliziranje uprave i uvođenje središnje banke, do uređenja cestovnog i kanalizacijskog sustava.
U ožujku 1804. godine pravni stručnjaci pripremili su Napoleonov građanski zakonik. Njime su uređena brojna građanska prava, od vlasništva do nasljedstva, a on je odigrao i veliku ulogu u padu feudalizma. Novi zakoni uređivali su praktički sve, od osobnih prava do prava na nasljeđivanje i raspolaganje imovinom, sklapanje braka i dobivanje razvoda.
... ali je dokinuo brojna prava žena
Govorkalo se da je svojim suprugama uništavao odjeću koju nije odobravao, ali puno više štete učinio je izvan kuće. Svojim je zakonikom Napoleon ograničio prava koja su žene stekle tijekom Revolucije. Dokinuo je pravo na razvod uz obostrani pristanak, očevima je vraćeno pravo da zatvore „neposlušne“ kćeri i odlučuju o njihovu životu, a ženama je rukovanje novcem (osim ako su bile službeno registrirane kao trgovkinje bilo je strogo ograničeno.
I, ne, uopće nije bio (toliko) nizak
Iako postoji Napoleonov kompleks i iako su ga nazivali "Malim kaplarom", izgleda da Napoleon za svoje vrijeme, uopće nije bio nizak. Napoleon je, znanstvenici se slažu, bio visok između 167 i 173 centimetra, što je čak i malo iznad prosjeka za Francuza u 19. stoljeću - prosječno su, naime, bili visoki između 158 i 168 centimetara.
"Ovo je jedno od najljepših mjesta na svijetu": Skriveni biser Mađarske u kojem ćete se resetirati na početne postavke
