Građevinskim čudom koje spaja Dansku i Švedsku svaki dan prolaze tisuće ljudi. U Danskoj se zove Øresundsbroen, u Švedskoj - Öresundsbron, ali tvrtka koja ga je dizajnirala inzistira na kompromisnom - Øresundsbron. Prije nekoliko godina bio je i naslovni "lik" kriminalističke dansko-švedske serije Bron/Broen.
Oresundski je most 16-ak kilometara duga cesta i željeznička pruga, izgrađena 2000. godine u morskom prolazu Öresund između Kopenhagena i Malmöa. Oresundski most zapravo je most samo u svom početnom dijelu. Cesta, naime, prolazi mostom u dvije razine (7,8 kilometara), ide preko umjetnog otoka (oko 4 kilometra), a onda – prilično efektno - ponire u podvodni tunel (oko 4 kilometra).
Dio je velikog europskog autoputa E20 i ima četiri automobilske trake i dva željeznička kolosijeka, koji se nalaze ispod cestovnih traka. Nadvodni dio mosta između Švedske i Danske započinje u Malmöu, prolazi preko otoka Peberholma, zaranja u tunel i izranja na istoku danske prijestolnice, kod aerodroma Kastrup. Upravo je zbog blizine aerodroma most i morao "zaroniti".
Nakon otvorenja mosta promet nije dosegao očekivani intenzitet, vjerojatno zbog skupe mostarine, no nakon što je uveden sustav popusta za stalne putnike, buknuo je. Razlog je vjerojatno i to što se velik broj Danaca preselio iz Danske u Švedsku zbog nižih cijena života i povoljnijih nekretnina. Naime, Oresundski most vlakom se prolazi za manje od pola sata, a automobilom za 50-ak minuta. Redovna cijena za povratnu kartu za osobna vozila danas iznosi 45,62 eura.
Ideja o povezivanju švedske i danske obale Øresunda rodila se 1930-ih, ali za gradnju nije bilo novca. Ponovno se o njoj razmišljalo 1950-ih i 1960-ih godina, no u 1970-ima se odustalo i most se konačno počeo graditi 1995. godine. Službeno je otvoren 1. srpnja 2000. godine.
Da bi most mogao biti izgrađen, na pola puta između švedskog i danskog kopna napravljen je umjetni otok Peberholm. Na njemu završava nadzemni dio konstrukcije te počinje tunelski dio, koji ponire pod more. Otok je dug oko četiri kilometra, širok nekoliko stotina metara i pripada Danskoj. Usprkos svome umjetnom postanku, otok je prirodni rezervat u koji pristup imaju samo znanstvenici koji su dokazali da život može postojati i na umjetno stvorenim staništima.
