Negdje se, primjerice u Japanu, napojnice uopće ne ostavljaju. S druge strane, ako je u Americi ne ostavite, vjerojatno će smatrati da ste se zabunili. No koliko je uopće pristojno ostaviti? Koliko zapravo iznose prosječne napojnice u raznim zemljama? Odgovor smo potražili na portalu Timeout.
Davanje napojnica kada ste na putovanju može biti pomalo nalik na minsko polje. Dobro, malo pretjerujemo, ali shvaćate što želimo reći. Naravno, uvijek možete potražiti neke smjernice o napojnicama u bespućima interneta, ali i tu često iznos uvelike varira, posebno kada su u pitanju restorani, hoteli, barovi i taksiji.
Ako pogriješite, riskirate da navučete gnjev ne samo osoblja nego i sveprisutnih društvenih mreža te možda baš vaše ime postane sinonim za škrtost. Davanje napojnice prilično je komplicirano, ali jedan od načina da zaključite koji je iznos prikladan jest da saznate informaciju koliko lokalno stanovništvo ostavlja.
Kako bi vas spriječili da ljudima virite preko ramena dok plaćaju račune, tvrtka za ispitivanje javnog mnijenja YouGov pitala je lokalno stanovništvo u šest zemalja EU-a i Ujedinjenom Kraljevstvu koliku daju napojnicu, a rezultate je prikazala nizom zgodnih grafikona.
Rezultati su pokazali da u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj lokalci u pravilu najvjerojatnije dodaju 10 posto iznosa na račun. Međutim, Francuzi, Talijani i Španjolci vjerojatno će ostaviti samo pet posto napojnice.
Sve je to prilično mršavo u usporedbi s Amerikancima, koji obično daju oko 20 posto. Što se Europe tiče, zanimljivo je i da su uvijek štedljivi (bar tako volimo misliti) Nijemci jedni od onih koji će najčešće ostaviti napojnice na raznim mjestima. Oni ne daju nagradu za dobru uslugu samo u restoranima i kafićima već i u frizerskim salonima, taksijima, hotelima… praktički u svakoj situaciji.
Uglavnom, od svih europskih gostiju najvjerojatnije je da će upravo Nijemci ostaviti napojnicu, a zanimljivo je i da će Amerikanci ostaviti napojnicu čak i ako usluga nije bila dobra, dok to Europljani neće učiniti.
"Nemoj doći kući praznih ruku": Otočani koji ostatak svijeta uče o važnosti darivanja
