U engleskoj grofoviji Herefordshire, smještenoj uz granicu s Walesom, još je početkom 17. stoljeća postojao neobičan pogrebni običaj. Kada bi netko preminuo, ožalošćena obitelj pozvala bi gutača grijeha, čovjeka čiji je zadatak bio pokojnika osloboditi svih prijestupa i nedjela koje je počinio za života. Biti gutač grijeha bilo je neobično, ali sve do sredine 19. stoljeća prilično rašireno zanimanje diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Kako taj posao nije bio za svakoga, najčešće su ga obavljali siromašni. Vjerovalo se da će nakon posebnog rituala pokojnik zaslužiti svoje mjesto u raju.
Što je zapravo radio gutač grijeha?
Vjerovalo se da komad kruha ili peciva položen na prsa ili lice pokojnika može upiti njegove grijehe. Obitelj i prijatelji okupili bi se oko preminulog, pili pivo, pjevali i oplakivali njegov odlazak.
Nakon što bi tijelo iznijeli iz kuće, gutaču grijeha preko pokojnika predali bi kruh ili pecivo, vrč piva i novčić od šest penija. Gutač bi potom pojeo hranu i popio pivo, preuzimajući, prema vjerovanju, pokojnikove grijehe.
No, iako su imali važnu ulogu, gutači grijeha nisu bili omiljeni u društvu. Naprotiv, ljudi su ih izbjegavali, a često su bili prisiljeni živjeti u osami. Mnogi su ih se bojali upravo zato što su na sebe preuzimali grijehe mrtvih. Njihov se posao povezivao i s vještičarenjem te crnom magijom, pa ih neki nisu željeli ni pogledati u oči, strahujući da će ih zadesiti nesreća.
Posljednji poznati gutač grijeha
Prema zapisima, posljednji poznati gutač grijeha bio je Richard Munslow, koji je 1906. godine umro u selu Ratlinghope. Za razliku od većine ljudi koji su se bavili tim neobičnim poslom i uglavnom dolazili iz siromašnih obitelji, Munslow je bio ugledan farmer i, kako se vjeruje, prilično imućan čovjek. Prema predaji, ulogu gutača grijeha nije preuzeo zbog novca, nego iz dobrote i želje da očuva drevnu tradiciju koja je tijekom prethodnog stoljeća već gotovo nestala. Priče poput ove pravi su mali biseri povijesti i folklora, koji otkrivaju koliko su se nekadašnji običaji i vjerovanja razlikovali od današnjih.
Kako se nekoć kupalo na Jadriji? Kultna plaža koju Šibenčani vole zbog krafni i lijepih uspomena
