Galerija
Zgrada Karl Marx-Hof najdulja je stambena zgrada na svijetu i vjerojatno najpoznatiji primjer socijalne stanogradnje u Beču. Nalazi se u Heiligenstadtu u Döblingu, 19. bečkom okrugu, i prava je ikona stambenog razvoja socijalističkog Beča 1920-ih i 1930-ih godina.
Sagrađena je na području koje je do dvanaestog stoljeća bilo – Dunav, i to dubok i plovan. S vremenom je tok promijenio putanju, a razina vode se smanjila, pa je do polovice 18. stoljeća ostalo tek jezerce.
Karl Marx-Hof izgrađen je prema projektu Karla Ehna, učenika Otta Wagnera, a dovršena je 1930., nakon samo tri godine gradnje. Istočna strana kompleksa neprekinuto se proteže duljinom od čak četiri tramvajske stanice ili - kilometar i gotovo dvjesto metara. I ima četiri adrese.
Beč se, kao i drugi europski gradovi, nakon Prvog svjetskog rata suočio s velikom stambenom krizom, prenapučenošću i masovnom nezaposlenošću. Njegova gradska vlast tada na te probleme nije odgovorila raseljavanjem stanovništva na periferiju, već obnovom središta grada. Ideja je bila zadržati radnike na radnim mjestima u gusto naseljenim i povezanim zajednicama, ali s puno višim standardom nego što su imali do tada.
Karl Ehn dobio je zahtjevan zadatak projektirati zgradu koja osim pristupačnog stanovanja nudi i sve sadržaje potrebne za udoban život prema suvremenim standardima. Uostalom, Karl Marx-Hof trebao je primiti pet tisuća stanovnika (što je više nego što broje neki naši gradovi), pa je razumljiva i potreba za nestambenim sadržajima.
S 1382 stana površine 30-60 kvadratnih metara i svim potrebnim komunalnim i društvenim sadržajima - praonicama rublja, javnim kupalištima, dječjim vrtićima, liječničkim ordinacijama, kavanama, poštom, knjižnicom, ljekarnom, veterinarskom ambulantom i zubarom, Karl Marx-Hof do danas je ostao model u planiranju gigantskih stambenih kompleksa.
Izgrađeni dio kompleksa koji slijedi rubove parcele i podsjeća na bedem iznosi tek nešto više od 18 posto površine. Ostalo su uređena dvorišta, igrališta i unutarnji vrtovi. U tome je i prava vrijednost tog remek-djela arhitekture – dobar raspored i planski osmišljeni sadržaji koji jamče dobar život svim stanarima.
Stanovi u Karl Marx-Hofu bili su među prvim stanovima u Beču s unutrašnjim zahodom, tekućom vodom i balkonima. Kompleks su suvremenici nazvali i Ringstrasse des Proletariats (Kružna ulica proletarijata), parafrazom koja se poziva na glavnu bečku ulicu Ringstrasse, koja opisuje krug oko centra Beča i koja je bila zamišljena kao izlog veličine i slave Habsburškog Carstva.
Tijekom austrijskog građanskog rata 1934. godine policija, austrijska vojska i austrofašistička paravojska bombardirali su zgradu i nenaoružane stanare, pa je Karl Marx-Hof postao i simbolom antifašizma.
Danas je zgrada obnovljena i još uvijek stambena, iako dosta izvornih sadržaja više ne postoji ili im je namjena promijenjena. Tako je, na primjer, zajedničko kupalište ili Waschhouse No. 2 danas otvoreno za javnost kao muzej "crvenog Beča" - Das Rote Wien Waschsalon.
