Galerija 2 2 2 2 Nacionalni park Dzūkija u Litvi meka je za ljubitelje prirode, ali i obožavatelje gljiva. Lutanje među krošnjama u potrazi za gljivama ondje je toliko uobičajena pojava da za nju postoji poseban izraz: nugrybauti. Za naciju toliko fasciniranu skupljanjem gljiva šume Dzūkije na jugu zemlje su poput lunaparka: taj zaštićeni krajolik ima nevjerojatno bogatstvo i raznolikost jestivih gljiva.

Branje s vodičem 

Osim njih, nudi i močvare i gusto zbijene borove koji zaklanjaju pogled na sunce, stvarajući poseban ugođaj. U šumi se lako izgubiti, a kako se to ne bi dogodilo posjetitelji nerijetko kreću na organizirane ture s vodičem koji se brine za orijentaciju – ali i jesu li gljive ubrane po putu jestive. Najveći u zemlji, nacionalni park Dzūkija udaljen je tek sat vremena vožnje od glavnog grada Vilniusa.

U trendu Mjesto iz mašte "Uspavani" hrvatski grad na najljepšoj rijeci... koji miriše na more Tvrđava Klis "Ključ Dalmacije": Kameni čuvar između Zagore i mora Babino polje Stara duša Mljeta: Kamene kuće, drevni volti i tragovi zaboravljenog života

Bogata jesen u Lijepoj Našoj: Kamo u berbu kestena i gljiva? +1

"Ovdje je skupljanje gljiva stoljećima ključni dio života – praksa koja je nekoć bila potreba, a danas je omiljeni hobi. Oblikovala je životne navike, kuhinju i ekonomiju regije kroz povijest. Oko 300 vrsta jestivih gljiva privlači ljubitelje gljiva iz cijelog svijeta u tihi kutak Baltika. Posjetitelji se pridružuju lokalnom stanovništvu u potrazi za nekim od najvećih, najrjeđih i najfinijih gljiva Europe, među beskonačnim prostranstvima netaknutih šuma“, piše BBC i dodaje kako je za toliki broj različitih vrsta zaslužan jedinstven sastav tla koji predstavlja raj za gljive, ali ne i za poljoprivredu koja je ondje zakazala.

Šumsko bogatstvo 

Stoga ne čudi da je primarni izvor hrane i prihoda u tom kraju oduvijek bila šuma. Iz generacije u generaciju prenosilo se znanje o lovu, skupljanju bobica, gljiva i ljekovitog bilja. Ostaci nekadašnje trgovine gljivama u Dzūkiji mogu se vidjeti u selima poput Zervynosa, gdje su mještani sušili i prerađivali gljive regije koje su zatim odlazile sovjetskoj eliti u Vilniusu, Varšavi i Sankt Peterburgu.

Skupljanje gljiva nekoć je bilo potrebno za preživljavanje, a danas je to jednostavno način života. Lokalni grybautojasi, odnosno berači gljiva, jedni su od najiskusnijih u Europi, a upitate li ih, reći će vam da ulov ovisi o padalinama, vlazi, pa čak i mjesečevim mjenama koje navodno utječu na rast gljiva. Vjerojatno vam neće otkriti gdje su njihova omiljena mjesta za branje jer ih čuvaju kao najvažniju tajnu, ali ako vam ih kažu – nemojte nikome reći.

Lav se budi: Zemlja dijamanata i predivnih plaža ponovno plijeni pozornost turista +4