Velika jezera ili The Great Lakes pronaći ćete na granici SAD-a i Kanade, a kao što im i ime daje naslutiti, površinom su najveća skupina slatkovodnih jezera na svijetu. Sastoje se od međusobno povezanih jezera: Superior, Michigan, Huron, Erie i Ontario. Uz pet glavnih jezera nalaze se brojna manja jezera, rijeke i čak oko 35 tisuća otoka. Superior, najveće iz skupine Velikih jezera ima 82 tisuće četvornih kilometara. Njegove obale dotiču kanadsku državu Ontario, ali i američke Minnesotu, Wisconsin te Michigan. Jezero ima i veći volumen od ostalih Velikih jezera, točnije, ono samo sadrži više vode od sva preostala četiri velika jezera zajedno.
Groblje brodova
Za mirnih dana vidljivost u dubinu jezera Superior seže i do trideset metara. U plitkim dijelovima, gromade stijena izgledaju kao da su tik ispod površine, a za dana kada je površina jezera poput ogledala vide se i neki od 350 potonulih brodova što počivaju na dnu. Svi izgledaju plavo na toj dubini. I sve stoji onako kako je bilo onog dana kad su potonuli. Hladnoća vode omogućuje Superioru da posluži kao muzej, ali i groblje te podsjetnik na neslavne događaje iz prošlosti.
Jedan od njih o kojem se i danas priča je onaj o neobjašnjivom kraju SS Edmunda Fitzgeralda, američkog teretnog broda koji je potonuo tijekom oluje 10. studenog 1975. godine. Taj je tragični događaj odnio čitavu posadu od 29 ljudi. Kada je porinut 7. lipnja 1958., bio je najveći brod na Velikim jezerima Sjeverne Amerike - i ostao je najveći koji je ondje potonuo. Taj je brod 17 godina nosio teret iz rudnika u blizini Dulutha u Minnesoti, u tvornicu željeza u Detroitu i druge luke Velikih jezera.
Valovi od 11 metara
Na kobno putovanje brod je krenuo pun tereta, s kapetanom Ernestom M. McSorleyem na čelu. Na putu do čeličane u blizini Detroita, brod se pridružio drugom teretnjaku Arthuru M. Andersonu. Snažna oluja s vjetrovima gotovo uraganske snage i valovima od 11 metara potopila je Edmunda Fitzgeralda u kanadskim vodama nedaleko od zaljeva Whitefish. Prije nego što je potonuo, s broda nisu poslani nikakvi signali za pomoć.
"Držimo se", bila je posljednja poruka kapetana McSorleya Arthuru M. Andersonu. Čitava posada od 29 ljudi je poginula, a tijela nisu pronađena. Točan uzrok nesreće nije objašnjen do danas, bez obzira na stručnjake i ekspedicije koje su se bacile na istraživanja. Sumnja se da je Edmunda Fitzgeralda preplavila voda, da se dogodio kakav kvar ili oštećenje, a moguće je i da se nasukao.
Oko nesreće i samog broda su se razvile brojne teorije. Praznovjerni su krivili njegovo ime – nekoć se odabir muškog imena za brod smatralo lošom srećom. Edmund Fitzgerald dobio je ime po predsjedniku Northwestern Mutual Life Insurancea, koji je želio izgraditi najveći teretni brod na najvećem jezeru.
Bilo je znakova?
Zbog toga je i dobio nadimak: Titanik Velikih jezera. Loših znakova je navodno bilo od samog početka. Na krštenju broda, boca šampanjca se nikako nije mogla razbiti, a nakon toga su nastupile poteškoće s porinućem. Ljudi su lupali čekićima po velikim balvanima koji su ga držali, i kada je napokon skliznuo u jezero, zapeo je za pristanište, podižući ogroman pljusak.
Tragičan kraj broda potaknuo je promjene u pomorskim propisima, koje su uključivale obveznu opremu za spašavanje na jezerima i dodatne uređaje za sigurnost. Jednu od najpoznatijih tragedija u povijesti pomorskog prometa na Velikim jezerima opjevao je kanadski pjevač Gordon Lightfoot, čija je balada iz 1976. "The Wreck of the Edmund Fitzgerald" postala hit.
Zagreb kojeg više nema: Sto godina grada zaraslo u šikaru i zaborav
