Galerija
Iako je najčešća asocijacija na prapovijesnu Britanija gotovo bez iznimke Stonehenge, samo trideset i dva kilometra južnije, u selu Avebury, nalazi se još stariji kameni spomenik iz neolitika koji je iste godine, 1986., i zajedno sa svojim poznatijim rođakom upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Za godine i težinu se ne pita
Kromlek u Aveburyju stariji je od pet tisuća godina, a od 600 kamenih blokova koliko ih je originalno činilo ovaj megalitički kameni postav, danas stoji samo njih 154. Vanjski, najveći krug ima promjer od otprilike 430 metara, a opisivalo ga je ukupno 98 kamenih gromada čija masa prelazi i 40 tona, a pojedine su visoke i do šest metara. Unutarnji su krugovi manjeg promjera, ali sastavljeni od jednako impresivnih gromada.
Arheolozi se i danas pitaju kako je čovjek kamenoga doba bez alata i dizalica uspio postaviti ogromne kamene blokove u krug i kako ih je uspio povezati poprečnim kamenim gredama. Unatoč stalnim iskapanjima i proučavanjima, "Avebury Henge", kako ga vole odmilja zvati - ostaje misterij. Jednako je nepoznato i čemu je kromlek služio, iako se pretpostavlja da su se ovdje održavala vjerski obredi i gozbe ili možda žrtvovanja bogovima – jer na lokalitetu je pronađeno puno životinjskih kostiju.
Prvo britansko turističko odredište
Avebury i njegove goleme kamene blokove danas dolaze vidjeti turisti iz čitavoga svijeta, ali zanimljivo je da ovaj poseban povijesni lokalitet još u 1. stoljeću prvi posjećivali – stari Rimljani. Rimaljni su, naime, osvojili Britaniju 43. godine, a naselili su se uglavnom u njezinu južnom dijelu. Ubrzo su saznali za predpovijesno nalazište u današnjem Aveburyju i počeli ga posjećivati – turistički. Ovaj je izlet bio toliko popularan, da su si, Rimljani kao Rimljani, kako bi si olakšali put do njega – izgradili cestu.
U srednjem vijeku, već pokrštena Britanija, na megalitske je kamene blokove počela gledati kao na posvetu samom Đavlu, pa se početkom 14. stoljeća netko dosjetio da bi ih trebalo srušiti. Nije to ni tada išlo baš lako, a jednog je nesretnika kamenčuga i prignječila, pa je srednjovjekovni um zaključio da je kromleku najsigunije ne prilaziti, ne gledati ga i najbolje, uopće ga ne spominjati.
Tako je bilo do 16. stoljeća kada su mu se ponovno usudili približiti, a danas je, uz muzej, info-točke i turistički ured, kompleks u Aveburyju nezaboravan dio britanske neolitičke šetnje.
