Volterra je jedan od utvrđenih srednjovjekovnih toskanskih gradića koji se ugnijezdio navrh 550 metara visokoga brda što izranja iz pitomog brežuljkastog kraja koji svojim zelenilom, čuvanim malim trupama tamnih čempresa, stoljećima privlači zaljubljenike u idiličnu seosku tišinu.
Iz daljine, dok joj se približavate, Volterra podsjeća na ostale gradiće koje ne možete zaobići na proputovanju Toskanom, ali kada ostavite auto u podnožju, uspnete se i prođete kroz jedna od šest gradskih vrata, moglo bi vas iznenaditi to što se u tom gradu – doista živi.
Etruščani, Rimljani, turisti...
Gradska jezgra obzidana zidinama, gusta urbana mreža koja ne ostavlja mjesta ni za travku, u pješčanim bojama s tornjevima obasjanim noću ima sve što imaju toskanske ušminkane kulise za turiste, ali ima i svoje ljude, svoje obrte i neke samo svoje priče. Naravno ne možete ni ovdje izbjeći (iste) dućane s kožom i svime onime što turisti traže, ali tradicija "grada alabastera" jača je od tričarija.
Volterra, smještena na pola puta između Siene i Pise, danas višestruko većih gradova od nje, bila je naseljena stoljećima prije nego što su stari Rimljani i pomislili na sjever. Pod imenom Velathri bila je jedan glavnih gradova etruščanske konfederacije, a u 4. stoljeću prije Krista upravo su oni podigli impresivne zidine dulje od sedam kilometara. Ni one je nisu spasile od Franaka, Langobarda i napokon Rimljana, pod čijom je vlašću ostala dok je nije preotela moćna Firenca u 14. stoljeću.
Svi slojevi povijesti i danas su vidljivi unutar njezinih zidina, ali i izvan njih, gdje je možda najveći kontrast "postignut" uređenjem parkirališne zone uz antičko kazalište. Unutar zidina ulice od izlizanog kamena šutke trpe brojne posjetitelje koji grabe kroz stoljeća od restorana do suvenirnica, preskačući i prečesto ono po čemu je Volterra najposebnija. Obradom alabastera u Volterri su se bavili još oni Etruščani iz prošlog ulomka i pretprošlog tisućljeća, a današnji posjetitelji mogu sudjelovati u radionicama, diviti se najvrjednijim eksponatima u lokalnom muzeju Guarnacci ili kupiti originalni ručno rađeni suvenir.
Ovdje se nalazi i najstarija toskanska općinska zgrada, palača Priori, katedrala Santa Maria Assunta iz 10. stoljeća čiji "uzorak" poznajete s one u Firenci, i brojne druge vrijedne građevine i detalji, od kojih ćemo spomenuti tek tri vremenom istrošene glave koje čuvaju ulaz u grad na Porta all’Arco. Fortezza Medicea (Tvrđava Medici) sastoji se od starijeg i novijeg dijela i oblikuje vizuru toga gradića, u kojoj se ističe Torre del Mastio. Toranj je stoljećima bio zatvor, ali danas ga možete posjetiti i uživati u toslanskoj panorami jer se zatvor se preselio u susjednu zgradu. Čitava povijesna jezgra Volterre, koja je gotovo hermetički sačuvala nebrojene spomenike i sve slojeve povijesti, strukturu, organizaciju, materijale, na UNESCO-ovu je Popisu svjetske baštine.
Posjet Volterri nije potpun bez upoznavanja njezinih tradicionalnih okusa. Uz u Toskani sveprisutne tartufe, taj je utvrđeni grad ponosan na svoje trippa alla volterrana (tripice), vina s obronaka podno zidina i najviše od svega – pecorino delle Balze Volterrane DOP, odležani sir koji je simbol te mikroregije.
Novo Vino uz žlicu u Prosikitu: Eno-gastro projekt koji slavi okuse i mirise Lijepe Naše
