Otok Rab bio je jedno od prvih ljetovališta na sjevernom Jadranu. Njegovo oštro i golo lice koje gleda na Velebit skriva bujnu i zelenu drugu stranu, sa slikovitim uvalama, dubokim hladom uz neumoran zbor cvrčaka i veličanstvene poglede na more. Turisti su ga otkrili prije više od stotinu i trideset godina i još ga se nisu dovoljno naguštali, pa su u špici sezone njegova ljepota, prebogata povijest i mediteranski štih, gotovo nevidljivi od luftmadraca i ostalog asesoara za plažu.
Što se mora, mora se, pa ako posjećujete Rab, morate se prošetati gradom i prebrojiti sva njegova četiri zvonika, zaviriti na stare trgove i proći gradskim parkom i lungomareom ispod grada, pa makar se laktovima probijali da u tome uspijete, morate popiti i koktel s nogama u pijesku na loparskoj Rajskoj plaži i sve što vam svaki turistički vodič koji drži do sebe preporuči. Ali Rab još čuva pokoju tajnu, pokoje mirno mjesto i skriveni kutak s autentičnom otočkom atmosferom i neočekivanim uzbuđenjima.
Kamenjak
Kamenjak je najviši vrh otoka, gole rapske visoravni okrenute prema Velebitu i s njega puca fantastičan pogled na čitav Kvarner, podebljan kontrastom blještavog golog stijenja i tamnoplavog mora. Na vrhu ukrašenom popularnim tornjićima od naslaganog kamenja nalazi se restoran do kojega se može doći autom, pa iako je većina ljudi koju ćete gore sresti upravo tako i stigla, ne znači da morate i vi. Prema Kamenjaku vodi staza iz mjesta Mundanije, još jedna na otoku koju je projektirao Ante Premužić vježbajući za svoju velebitsku autocestu. Staza svojim većim dijelom prolazi kroz šumu, a samo posljednjih 15 minuta po oštrom i osunčanom kamenom terenu što se bez problema odradi i ljeti. Mirisi otočne šume i neopisivo lijepi vidici na grad (vidilica je nešto ispod vrha), Velebit i skoro do Italije, a k tome bez nepreglednih hordi turista, gotovo su ekskluzivno iskustvo otoka.
Fruga
Središnji hrbat otoka zaklanja nevjerojatno područje koje se naziva Fruga i koje ničime ne podsjeća na išta što ste vidjeli na Kvarneru. Fruga je široka zaravan okićena čudesnim oblicima koji su posljedica erozije tla i izgledaju kao da nisu s ovoga svijeta. Njome prolazi dio Premužićeve staze koji se iz Supetarske Drage spušta na kraj turističkog autokampa u Loparu. Šetnja Frugom šetnja je kroz prapovijest i povijest otoka, o kojoj pričaju stoljetni suhozidi i ovce, vladarice ovog kraja. Središnji dio Fruge označen je Fruškom lokvom koju možda usred ljeta i nećete zateći, ali u neko doba godine bogatije vodom oduševit će vas jezero s procvjetalim lopočima. Na Frugi postoji i uzbudljiva motocross staza, a već nekoliko godina ovdje se održava i Fruga Art Trail, umjetnički festival nakon kojega duž fruške staze ostaju zanimljive skulpture koje obogaćuju doživljaj ovog neobičnog komadića otoka.
Otočići pred Supetarskom Dragom
Kada se od Mišnjaka, trajektne luke, ili od grada Raba vozite prema sjeveru, predzadnje mjesto na otoku je Gornja Supetarska Draga, ribarsko mjesto ispod ceste u dubokog pješčanoj uvali. Pred Dragom je razbacano nekoliko manjih nenaseljenih otočića koji su posebno čarobni kada sunce zalazi, a njihove prirodne pitome plaže privlače suvremene robinzone. Tri otočića, Maman, Sridnjak i Šailovac, oblikuju neke od najljepših vizura otoka Raba, a da biste ih bolje istražili ne treba vam jahta pa čak ni barka. Do njih možete doći i kajakom ili supom, samo ponesite dovoljno vode da vas žeđ ne potjera natrag prije nego ste se dovoljno nauživali.
Zavjetna crkvica sv. Nikole na Sorinju
Na sjeveru otoka, iza leđa zelenom i niskom Loparu, u vječnoj borbi s burom stoji rt Sorinj, gol i oštar kao i ono prvo lice Raba koje upoznajete dolazeći s velebitske strne. Njegov hrbat raste na putu od Supetarske Drage prema Loparu, a onda se spušta prema moru dok se na kraju u njemu gotovo neprimjetno i ne izgubi. Na samom vršku Sorinja stoji mala zavjetna crkvica sv. Nikole iz 15. stoljeća koja je nedavno obnovljena i koja vas u svojoj samoći tjera da razmišljate i o, vjerojatno burnoj, nevolji jadnika koji ju je podigao, ali i o ljepoti prirode. Ovdje imate osjećaj da ste na kraju svijeta, a ne nekoliko kilometara od turističke vreve, vlakića i štandova sa svjetlećim glupostima. Do crkvice sv. Nikole možete doći barkom, ali i cestom koja se nešto prije ulaska u Lopar odvaja prema Sorinju i prolazi uz – otočko smetlište.
Loparska šuma
Najsjevernije mjesto na otoku, Lopar, poznato je po svojoj "Rajskoj", kilometar i pol dugoj pješčanoj plaži, brojnim hotelima i raznoraznim obiteljskim sadržajima. S druge strane loparskog poluotoka staro je ribarsko mjesto, koje je s turističkim dijelom San Marinom (sveti Marin koji je osnovao državu usred talijanskog poluotoka rođen je u Loparu) povezano ravnom cestom, ali i – šumom. Kako je Lopar poluotok, s njegova kraja na kraj možete i dijelom makadamskom, dijelom asfaltiranom cestom koja prolazi kroz gustu primorsku šumu mirisnih črnika, borova, žutike i mirte. Od ceste se prema svakoj od dvadesetak uvala koje optočuju poluotok odvajaju šumske staze koje završavaju u netaknutim pješčanim uvalama. Nezemaljski oblici nastajali tisućljećima u mekom pješčenjaku ogledaju se u tirkiznom moru, a šetnja vršnom cestom od – ovisno u koliko uvala siđete - 10 ili 15 kilometara s jedne na drugi stranu Lopara, nagradit će vas prekrasnim panoramama u kojima se smjenjuju Cres i nešto bliži Plavnik, Učka u magli, Velebit, Grgur i usamljeni Goli otok.
Najusamljeniji pod Velebitom: Otok najbistrijeg mora koji nije birao svoju povijest
