Orijentacija podrazumijeva određivanje svojeg položaja u odnosu prema nekoj točki, a sam naziv nam sugerira i koja je to točka tradicionalno bila. Jasno, riječ je o istoku (lat. Oriens). Istok, a prema njemu i ostale strane svijeta približno se mogu odrediti prema prirodnim pojavama i pokazateljima.
Na primjer, ako znamo da je sunce u 6 sati na istoku (tj. sat vremena kasnije prema ljetnom računanju vremena), a u 18 na zapadu, lako ćemo znati da je u podne na jugu. Mahovina raste na sjevernoj strani stabala, a i kora drveća na sjevernoj je strani hrapavija, a godovi su gušći.
Iako neprecizne, ove vam metode mogu pomoći ako se doista izgubite, a u tom slučaju od samog određivanja strane svijeta važnije će vam biti da se držite odabranog smjera. Još će sigurnije biti da se vratite do zadnje poznate točke i pratite planinarske markacije, a za svaki slučaj, dobro je znati i kako očitati svoje koordinate - barem iz Googleove karte (pritisnite dugo točku na kojoj ste, podignite izbornik i kopirajte koordinate). Za mjesta bez signala dobro će doći aplikacija koja iz GPS-a u mobitelu očitava koordinate i šalje ih SMS-om (jer je veća šansa da ćete u divljini imati signal nego internet).
Već iz spomenutog vidi se da ćemo se puno preciznije i točnije orijentirati uz pomoć tehničkih pomagala, prije svega karte i kompasa (koji bi uvijek trebali dolaziti u paketu, jer ako niste „usjeverili kartu“, neće vam ni biti od velike koristi) ili GPS-a koji će vjerojatno još dugo biti najpouzdanije tehničko i tehnološko sredstvo za orijentaciju, iako je i GPS ponekad sasvim beskorisan, na primjer u špiljama ili kanjonima.
Pametni telefon (ni)je GPS
Najveći nedostak GPS uređaja, barem za rekreativce i vikend-planinare koji ne poduzimaju nikakve ekstremne pothvate, njegova je cijena. GPS je kratica za Global Positioning System koji čini mreža satelita koja kontinuirano odašilje kodirane informacije, a ako uređaj hvata signal barem 3 satelita, može vrlo precizno odrediti položaja bilo gdje na Zemlji. Osim, kako smo rekli u špiljama, kanjonima i na sličnim mjestima na kojima jednostavno ne može hvatati signal satelita. GPS uređaji opremljeni su jakom baterijom, otporni su na vlagu, vrućinu i druge vremenske (ne)prilike i ekran je napravljen da mu ne smeta izravno sunce. Iako današnji mobiteli uglavnom imaju ugrađen nekakav GPS, on je uglavnom neusporedivo slabije kvalitete od GPS uređaja (naravno, ovisi od telefona do telefona).
Mobiteli, iako nisu primarno GPS uređaji, imaju i svoje prednosti kao pomoć u orijentaciji. Uz to što ga uvijek imate sa sobom i već znate kako se njime služiti, on donosi više korisnih stvari u jednom kućištu, na primjer kompas, visinomjer i kartu.
Iako je puno neprecizniji od GPS-a, ipak je precizniji od karte i kompasa u hodu, a za prosječnoga planinara, uz programsku pomoć aplikacija napravljenih baš za planinarenje, i više je nego koristan. Naravno, najveći nedostatak pametnih telefona je kratki vijek baterije, pa ako se spremate na veću hodnju, obavezno ponesite i power bank i ne trošite bateriju na fotografiranje.
Danas postoje brojne aplikacije za pomoć planinarima. One vam mogu poslužiti kao inspiracija za pronalaženje novih staza, kao pomoć u planiranju rute i kao navigacija dok ste na planinarenju. Izgled, opcije i opća funkcionalnost se razlikuju od aplikacije do aplikacije, a najveća im je prednost u odnosu na karte u pregledniku to što aplikacija može raditi i offline, što će vam u planinama često dobro doći. Dakle, bez obzira na to za koju se planinarsku aplikaciju odlučite, pazite da nudi ovu funkciju.
Mnoge aplikacije za planinarenje podsjećaju na društvene mreže unutar kojih s prijateljima možete dijeliti tragove, fotografije i planove za putovanja, naravno, ako to želite. Još jedna funkcija koju bi trebala imati vaša aplikacija za planinarenje jest učitavanje tragova koje ste prenijeli s kakvog drugog izvora, a u planiranju putovanja, vidjet ćete, korisnije će vam biti aplikacije koje imaju i desktop verziju.
Najčešće GPS tragovi dolaze kao datoteke ovih formata:
.kml - Googleov format (koriste ga Google Maps i Google Earth);
.kmz – komprimirani .kml koji može sadržati i fotografije, ikone i sl.;
.gpx – najčešće se koristi, pogotovo kod Garminovih GPS uređaja, a bilježi gotovo sve potrebne podatke;
.gdb – stari Garminov stari format, više se ne koristi, ali se još uvijek mogu naći tragovi u ovome formatu.
Od aplikacije do aplikacije, naravno, razlikovat će se i izgled sučelja, iako kao neko pravilo možemo primijetiti da preciznije aplikacije imaju manje intuitivno sučelje, u čemu dosta podsjećaju na GPS – jer ih morate učiti ili barem konzultirati kakav priručnik za upotrebu.
Mi smo izabrali pet stvarno dobrih proizvoda koji će zadovoljiti potrebe ne samo rekreativaca. Svi imaju dostupnu besplatnu osnovnu verziju koja pruža uglavnom sasvim dovoljno mogućnosti i uglavnom puno više nego ćete ikad koristiti.
Pet pouzdanih koje vam preporučujemo su:
- Orux maps (plaća se u Google playu ali se s njihove internetske stranice može preuzeti besplatno)
- Locus Maps
- Mapy.cz
- Komoot
- Osmand
Ipak, najbolje ćete sami odlučiti koja vam aplikacija odgovara kada se malo poigrate. Bacite oko i na interaktivnu kartu Hrvatskog planinarskog saveza https://www.hps.hr/karta/, a s nje možete, nakon što izaberete stazu, doći do zapisa traga, pa na istom primjeru točno možete vidjeti čime vam koja aplikacija pomaže, a čime vas zagušuje ili vas opterećuje.
